POŽEŠKA NOĆ KAZALIŠTA – Za kulturu nikada dovoljno animacije, a kada to rade vrhunski umjetnici, onda je to prava stvar

POŽEGA- I ove godine požeška publika Noć kazališta provela je u izvrsnom društvu. Nakon predstave “Posljednja Freudova seansa” s Markom Torjancem i Franjom Dijakom, zabavili su se, nasmijali i pomalo zasuzili uz Veru Zimu i Kseniju Erker i njihovu glazbeno-kazališnu kreaciju. Nismo sve Karenjine, ali znamo kada nas prave umjetničke vrijednosti dirnu na pravi način, zar ne?

Nakon prošlogodišnje Noći kazališta koja je prošla u znaku kultnih “Stilskih vježbi”, požeškoj publici ponuđena je još jedna kazališna, ali ovoga puta i glazbena poslastica. Dvije dame, velike umjetnice ispričale su priču koju, kako kažu, pričaju već više godina, priča je rasla i sazrijevala i mijenjala duh, baš kao i sve u životu. “Predstavu smo napravile prije 33 godine, drugačije se zvala i drugačijim je životom disala jer je i  dio života prošao. Svaka od nas je prošla svoje i sada smo se, nakon 30 godina, odlučile prije dvije tri sezone ponovo izaći na scenu. Svaki stih i svaka šansona, nekako na dobrim je nogama sve to postavljeno,” rekla je Vera Zima.

“Vera to jako ozbiljno govori, ali inače, lijepo u predstavi ljudima kaže –  prije 33 godine kada je to bio naš prvi recital bile smo toliko lijepe i mlade da je to išlo samo od sebe, a sada je trebalo zaista pokazati i volje i snage, pa i hrabrosti, jer najbitnije je bilo imali publike. Nakon dvije tri sezone možemo reći da publike zaista ima i bližimo se stotoj izvedbi pri čemu je teško reći uživamo li više mi na sceni ili publika, i to nam je posebno i važno i drago,” dodaje Ksenija pojašnjavajući kako su se, ( baš kao i mnoge žene u publici), pronašle upravo  u stihovima Arsena Dedića: Nije bilo sve po mome, nisam bila te sudbine, živjela sam što sam mogla jer nismo sve Karenjine.

A Noć kazališta, posebno pozdravljaju, jer kako ističu naše sugovornice – za kulturu nikada dovoljno animacije.” To je odlična ideja i dobro da je krenulo, prihvatili su svugdje i brojna kazališta u cijeloj Hrvatskoj igraju u toj noći predstave. Kolege Torjanac i Divjak igraju na sceni, a Ksenija i ja smo u ovom “kabare štihu” i to je mali pomak, ali mislim da je i to odlično,” rekla je Vera.
“U protekle tri godine svaku Noć kazališta smo ovako obilježili, uvijek nas zovu i tako smo se konačno i mi “estradnjaci” kako nas ljudi zovu priključili toj kulturnoj manifestaciji i slažem se s onim što je Vera rekla – sjajno je to zaživjelo, jer za kulturu nikada dovoljno animacije,” potvrdila je i Ksenija.

UZ dva gospodina i dvije dame, Požežanke i Požežani uživali su u noći punoj milosti zahtjevne, a opet tako  darovima sklone, božice Thalie.

/Foto: D.Mirković /

0 Comment