POSEBNOSTI NAZIVLJA NASELJA POŽEŠTINE: Ostaci osmanskih vremena….. neizbrisivi tragovi u običajima, govoru…..

Vladavina Osmanskog Carstva nad ovim krajevima ostavila je neizbrisive tragove u običajima, govoru, nazivlju. Iako toga nismo ni svjesni, u svakodnevnom govoru koristimo brojne turcizme: od onih koji su prihvaćeni u standardnom hrvatskom jeziku, poput šećera, torbe, dućana, čarape, do onih regionalnih koji se uglavnom govore u našem panonsko-slavonskom ataru, poput avlije, kapije, ćuprije… Isto tako, udomaćili smo instrumente koji su potekli iz istočnih krajeva, a danas ih smatramo svojima (prije svega mislimo na tamburicu koja je donesena u ove krajeve početkom 15. stoljeća). Ipak, Požeštinu krasi fenomen koji se, u tolikoj mjeri, ne očituje nigdje drugdje u Slavoniji. Naime, na ovom prostoru uočavamo velik broj naziva naselja koji svoje korijene vuku iz tuskoga jezika.

Krenimo od sjedišta županije. Požega je bila središtem sandžaka, osmanske vojnoupravne jedinice, koja je obuhvaćala veći dio današnje Slavonije. Od svih dijelova grada Požege, najzanimljiviji nazivi u ovom trenutku su nam Tekija i Arslanovci. Ime Tekija govori nam o postojanju derviškog samostana tekke ( derviši su bili pripadnici islamskog bratstva ili reda, od kojih je manji dio živio odvojenim, asketskim životom u zajedničkim nastambama zvanim tekije), dok nam Arslanovci govore o stanovitom Arslanu, koji može biti upravo prvi sandžakbeg Požeškog sandžaka Arslan-beg Jahjaoglu.

Selo Alaginci najvjerojatnije je dobilo ime po spahiji (spahija je bio konjanik osmanske vojske koji je pri kraju svoje vojne službe dobivao posjed kao nagradu za svoju službu) Ali-agi Murlagiću. Isto tako je i selo Alilovci dobilo ime po spahiji Halilu, a nekadašnje selo Amatovci po spahiji Ahmedu. Bertelovci su vjerojatno dobili ime po dostojanstveniku Pertevu, a Ćosinci po izvjesnom Ćosi. Dervišaga je selo zanimljivoga imena, koje u sebi ima dva osmanska naslova, što može značiti da je neki derviš ujedno bio i aga (osmanski plemić ili čak vojskovođa). Selo Jaguplije vuče svoj korijen naziva iz imena Yakub, a Ramanovci od Ramadana ili Rahmana. Skenderovci se nazivaju po izvjesnom Skenderu ili Iskenderu, a Vetovo ( u izvorima iz 17. i 18. stoljeća Vehtovo ) najvjerojatnije po nekom Fehtiji. Vilić Selo ima poveznice s Jusuf-agom Vilićem, a Nurkovac podsjećaju na ime požeškog sandžakbega Nuri-Efendije.

Osim po spahijama i njihovim imenima, neka požeška sela nastala su prema službama njihovih osnivača ili posjednika. Eminovci su selo koje je pripadalo požeškom eminu ( emin je službenik Osmanskog Carstva koji pobire porez ili nadzire rad kovnice novca). Šeovci su vjerojatno dobili svoje ime po šehu ( šeh ili šeih je bio poglavar derviškog reda), a Rajsavac po reisu, odnosno vojnom starješini. Bektež (nekada zvano i Bekteži) je dobio ime od imena spahije Bektaša ili po derviškom redu Bektašija.

Ostala sela dobila su imena po zanimanjima ljudi ili zbog nekih specifičnosti toga mjesta. Ukoliko znademo da turska riječ ašik  znači ‘voljeti’ ili ‘biti voljen’, onda možemo pretpostaviti zašto je selo Ašikovci dobilo takvo ime. Selo Bolomače možemo povezati sa jelom bulamač ili bulumač koje se pravi od brašna, šećera, masti i sira, a vjerojatno su stanovnici spomenutog sela bili poznati upravo po tome. Bešinci pak su dobili ime po spahiji Beširu ili po turskoj riječi za broj pet (beš; bešindži=peti po redu). Čečavac je dobio ime po turskoj riječi čeč (žetva)ili čiček (cvijet). Daranovci su ime mogli dobiti po poznatom jelu, tijestu tarani, a s vremenom se u izgovoru glas ‘t’promijenio u ‘d’. Po istom principu su i Kadanovci možda dobili ime po vojnicima katanima (iako je ova pretpostavka vrlo neutemeljena, s obzirom da se ovo selo spominje kao naseljeno kršćanima u osmanskom popisu odmah nakon osvajanja Požeštine, što bi značilo da je postojalo već neko vrijeme).

Ime sela Kantrovaca može sugerirati tursku riječ kantar koja označava vagu i vaganje, ali je vjerojatnije da su u selu stanovali u srednjem vijeku kantori, službenici i liturgijski pjevači požeškoga Zbornog Kaptola, pa je izvjesnija činjenica kako je ovo selo zadržalo svoje staro, srednjovjekovno ime. Sovski dol je ime mogao dobiti po već spomenutom šehu, ali je vjerojatnije da je selo već imalo taj naziv i prije Osmanlija, koji su ime sela nastavili upotrebljavati u nepromijenjenom obliku. Ista je stvar i sa selom Tulnik, koje je po nekim pretpostavkama ime dobilo po turskoj riječi tulu koja bi u širem značenju označavala cijev, odnosno ‘tuliju’, ali je takva pretpostavka prenategnuta. Vjerojatnije je da je Tulnik već postojao pod tim nazivom, a Osmanlije su ga nastavili upotrebljavati.

Selo Klisa je ime dobilo po crkvi, odnosno po turskoj riječi kilisa koja označava crkvu. Kula je pak dobila ime od turske riječi za utvrdu. Mijači su vjerojatno dobili po nenastanjenom zemljištu zvanom milać. Stanovnici Oljasa su bili vojnici graničari i izvidnici te je selo dobilo ime po turskoj riječi za glasnika.

Pasikovci su dobili ime po turskoj riječi basik koja označava ravnicu i udolinu. Perenci su vjerojatno ime dobili po turskoj riječi perende koja označava okretište. Prnjavor (Laze) označava sajam ili sajmište. Selo Sažije također je nazvano po graničarima glasnicima (tur. saije). Selo Turnić dobilo je ime od turske riječi turna što znači ždral ili lovac na ždralove. Žigerovci su izgleda dobili ime po uzgajanju stoke, jer turska riječ džiger ili džigerdži označava iznutricu ili jetru.

O imenima naselja Požeštine pisalo je nekoliko stručnjaka i nisu svi došli do istih zaključaka. Za neka imena naselja imamo samo pretpostavke o porijeklu. Isto tako, valja pripomenuti da su neka od navedenih naselja prije dolaska Osmanlija imala drugačije nazive, koje je teško utvrditi na temelju dostupnih oskudnih dokumenata. Neka naselja su osnovana dolaskom Osmanlija, a nastavila su živjeti nakon njihovog protjerivanja kada su u njih doseljeni katolici i pravoslavci iz Bosne. U svakom slučaju, imena naselja Požeštine govore nam o dalekoj povijesti koja i dalje živi u njihovim nazivima.

Tekst: Mario Katić

0 Comment