…Kada se pojavio čovjek tada je nastalo pisanje. Prije slova nastali su crteži i znakovi u pećinama. Kasnije su ljudi na svima kontinentima razvijali svoja slova, znakove i pisma. To je potreba koju je posjedovao samo čovjek. Takav zahtjev pred učene ljude postavila je duhovna potreba. Vjera. Zato je nastala Biblija, sveta knjiga. Morala je nastati. I, ostati za sva vremena.
Poslije su došli slavni dani umjetničkih, književnih vremena. Klasike nitko ne može dostići. Svaki roman ili priča nakon Hemingwaya je nešto tako nevažno i prazno. I, zlatno doba pisanja i čitanja je prošlo. Zauvijek.
Stiglo je novo doba. Kompjutori, internet i mobiteli, te se zavukli ljudima pod kožu. Umjetnost pisanja više nije potrebna. I, životinje što imaju dugačke prste bi zavoljele i znale surfati na ekranu mobitela. Slike i poruke, super! To je sadašnjost, stvarnost. A, ljudi su i dalje ostali ljudi, tj. nisu krivi. Nikakva predavanja i skupovi to ne mogu izmijeniti. Tajna je u izvoru, a ne u delti rijeke. Kada nema autora tada nema ni knjiga. Privlačnosti. Interesa. I, čitanja.
Osobno sam bio zaluđen čitanjem i pisanjem. Napisao sam i objavio dva romana za djecu. Tko zna da li još postoje u knjižnici? Nastavio sam lupati po mašini i, shvatio… Te rukopise sada bacam, jer sam shvatio, na vrijeme i na sreću, da je vrijeme za pisanje romana i njihovo objavljivanje uzaludno gubljenje vremena. Zvona su odzvonila svoje. Kada vidim da to mnogi, pametni pisci nisu shvatili te nastavili dalje, a čitanost im je tako neznatna, bude mi njihova uzaludnog truda i nadanja žao.
Istina, na svijetu se pojave genijalci koji prodaju milijune knjiga, ali oni su izuzetna rijetkost. Takvi ne rastu na granama kao smokve. I dalje će znanstvene, stručne i poučne knjige biti tražene i čitane, ali beletristika tone u živo blato, jer nema pravih pisaca i knjiga, te nitko više nema vremena da traži romantiku i utjehu na stranicama knjige, ako može birati, a sve to dolazi samo preko modernih aparata i ekrana. A preko izloga dolaze prekrasne naslovnice knjiga, ali kada se pročita prva rečenica otkriva se kvaliteta autora i knjige…
S obzirom da sam ovisnik o pisanju, pišem svaki dan. Ali, objavljujem samo stvari koje sadrže nekakvo otkriće i poruku, jer ljudi žele nekoliko sekundi svoga vremena posvetiti tome. Pišem i dokumentarnu knjigu koju ne mislim nikada objaviti, tj. sve zavisi od uspjeha u jednom poslu. Tako sam jedini čitatelj svoje knjige. Pametno i pošteno.
Problem kreativnog pisanja i potreba da se stvori atmosfera i motivacija za većim čitanjem je mnogo veći, dublji i širi nego što se misli. Ali, za neke je to radostan problem, posao. Mogu nastupati i pričati, proizvoditi nastupe i promovirati sebe, a to što neće biti rezultata – nije bitno. Ali, meni to ne smeta. Nisam rođen za kravatu i društvene zabave, modne revije i oluje parfema. Više mi godi samoća i “Word pisaća mašina”…
Foto: Ilustracija, pcpress.rs