Nijemac se nastanio u selu Jezero koje su napustili i oni koji su se u njemu rodili

JEZERO / ČAGLIN – Dok domaće stanovništvo iz mnogih sela napušta svoja ognjšta i odlazi sa svoje očevine i djedovine ima i onih rijetkih primjera da netko doseljava u ta sela koja su gotovo zaboravljena čak i od onih koji su se u njima rodili i jednim dijelom svoje djetinjstvo proveli.

U selo Jezero, u čaglinskoj općini koje ima desetak stanovnika koji su tamo stalno nastanjeni, može se doći makadamskim putem koji i nije baš prikladan za modele novijih automobila. To selo, Jezero, na obroncima Krndije, koje je udaljeno oko 17 kilometara istočno od čaglinskog općinskog središta, unatoč nepristupačnom putu pronašao je i u njega se nastanio novi stanovnik, rođeni Njemac, Danny Fraenkel 28-osmogodišnjak iz Leipziga. Tu je pronašao svoj mir i svoje “mjesto pod suncem” baveći se onim poslovima koje voli.

Teško je protumačiti razloge i dolazak tog Nijemca u selo koje će za nekoliko godina prema svemu sudeći ostati bez stanovnika koji su još uvijek u njemu nastanjeni. Živi svojstvenim životom u skromnoj trošnoj kućici prehranjujući se od onoga što sam proizvede i uzgoji.

Jedna stara mještanka koja od udaje živi u Jezeru prepričava nam kako ih posjećuje samo poštar u svoje uredovne dane, kroz selo prolaze šumarijski radnici prema potrebi i u blagdane dođe im svećenik a nerijetke su posjete djece čiji su malobrojni roditelji ostali tu živjeti.

-Prešao sam pješice 10 tisuća kilometara iz Njemačke, zemlje u kojoj sam se rodio i živio sve do prije nekog vremena. Preko Grčke sam došao do Hrvatske gdje sam našao svoj dom iz svojih mladenačkih snova. Avanturističko razmišljanje me prije četiri godine natjeralo da dam otkaz i krenem na put iz svoje svakodnevice gdje je bilo gotovo sve isprogramirano. Kada sam pronašao ovo selo shvatio sam da sam donio najbolju odluku u životu. Tu sam kupio staru kuću i tri jutra zemlje što sam platio 5.500 eura. Ovdje sam došao samo s dva magarca, Orpheasom i Bennijem koji su nosili moje stvari. Orpheasa sam kupio u Grčkoj, a putem sam kupio i Bennija da ne bude usamljen. Osim ta dva magarca uzgajam koze, ovce i kokoši, imam vinograd, bavim se poljoprivredom i proizvodim rakiju od marelice. Živim alternativnim načinom života i hranim se samo onim što proizvedem – polako nam je izgovarajući na hrvatskom jeziku govorio Danny koji je nastavio sa pričom kako je Jezero slučajno otkrio te se oduševio tišinom, svježim zrakom i netaknutom prirodom.

Kao prijevozno sredstvo ima bicikl  kojeg kako je rekao rijetko koristi jer je cesta jako loša. Magarci su mu vjerni prijatelji s kojima odlazi na rijetka sada već kraća putovanja.

-Magarci idu samnom da mi prave društvo. Ne jašim ih jer sam pretežak da bi me nosili jer svaki od njih može nositi do 40 kilograma tereta. To su zahvalne životinje – govori nam Danny.

Prije dolaska u Hrvatsku Danny je radio u tvornici namještaja, a otkaz je dao zbog zdravstvenih problema. Iako u kući ima struju nema niti želi imati televizor niti internet. Od modernije tehnolgije koristi samo mobitel kako bi se mogao čuti sa svojim roditeljima koji žive u Njemačkoj. Ovih dana očekuje posjetu roditelja s kojima će provesti tjedan dana.

– Otkad sam doselio ovdje nisam bio niti u jednom gradu i nema za tim želju. Njemačka mi ne nedostaje jer je zrak zagađen i ljudi žive pod stresom. Planiram na ljeto s magarcima do Jadranskog mora jer sam čuo da je prelijepo – zaključio je Danny, te nas ispratio spremajući se obrezivati voćke.

0 Comment

Send a Comment