Najstarija pleternička župljanka Ika Miletić danas slavi stoti rođendan (FOTO)

PLETERNICA / GRADAC – Ni manje ni više danas je još uvijek pokretna baka Ika Miletić koja je danas navršila 100 godina, a kako doznajemo to je i najstarija stanovnica u pleterničkoj župi, a prema svemu sudeći i na području grada Pleternice, možda i šire.

Rođena je na današnji dan, 22.ožujka, davne, 1916. godine u Lici i tada malenom zaseoku Lipač, pokraj Svetog Roka. Baka Ika se prezivala djevojački Krpan, a udala se u Miletića gaj u kojem su živjeli svi Miletići. U Slavoniju su, točnije u Slavonski Brod, doselili 1950. godine kada se rodio njezin sin Pavo s kim i sada živi, a o baki danonoćno bdije Pavina supruga, njena snaha Dragica, učiteljica u obližnjoj Područnoj školi u Gradcu. Prvo je baka sa svojim suprugom i dvojicom sinova živjela u stanu u Slavonskom Brodu, a kad su napravili kuću u Pleternici, u današnjoj ulici Eugena Podupskog, preselili su što je bilo njima lakše jer je Ikin suprug radio na željeznici kao kondukter.

Snaha Dragica i njen sin Pavo pričaju nam kako je baka Ika cijeli život bila domaćica i jako vrijedna žena. Nikad nije imala mira, uvijek se nečim zanimala, a najviše oko radova u vrtu i kuće. Do prije tri godine, 97. godine, baka je obrađivala vrt i kuhala paradaiz. Sama je živjela u svojoj kući, ali su godine učinile svoje i morala je prijeći živjeti kod sina i snahe.

Danas baka Ika živi u toplom domu svog sina Pave u Gradcu koji joj posvećuje maksimalnu pažnju i s njom neprestano boravi posebno dok mu nje supruga na poslu koja kasnije preuzima svu brigu oko bake.

-Baka je dosta zdrava, ali nije to više to, pomalo već i zaboravlja, mirna je, voli gledati televizor i jako dobro vidi. Pokretna je, može doći do kupaonice i kuhinje, ma ima sve što joj je potrebno, sve smo joj prilagodili kako njoj odgovara. Nije zahtjevna, ima svoj red, dobiva sve na vrijeme, lijekove, obrok i dr. – ispričala nam je vedra i nasmijana snaha Dragica.

Prije 15-ak godina su je sin Pavo i snaha Dragica vozili u rodni kraj, Sveti Rok, na proslavu tamošnjeg blagdana, Rokova, 16.kolovoza.

-Krenuli smo ujutro u tri sata kako bi stigli na svetu misu. Pripremala se ona za taj put, pohala je i meso, pekla kruh. Bila je sva radosna radi toga. Dok smo se vozili skroz je izvirivala kad će se pojaviti njena Lika. Kad smo došli blizu Svetog Roka, na kojeg je pucao pogled, rekla nam je da stanemo. Izašla je iz auta, sva ushićena pogledala u ljepotu tog kraja i zapjevala je neke stare pjesme koje je pjevala kao djevojčica dok je čuvala ovce. Nismo nikad čuli da je pjevala te pjesme, više se niti ne sjećamo koje su to bile. Kad je otpjevala pjesme onda smo kao na kampu izvadili hranu i piće i pravo se dobro najeli. Krenuli smo prema Svetom roku, a ono na svakom koraku peku se janjci, ma znate kako je to na kirvajima i takvim feštama. Ona se samo svemu tome divila i moglo se vidjeti da je vraćala sjećanja i uspomene. Prespavali smo u Svetom Roku, obišli smo taj njen rodni zaseok u kojem su samo ruševine jer je rat učinio svoje – dodala je pričajući nam o životu bake Ike snaha Dragica.

Baka Ika je imala devetero braće i sestara ali nitko nije doživio tako duboku starost. Nekoliko joj je braće u II svjetskom ratu nestalo ili poubijano.

Živjela je baka Ika teškim životom, nimalo joj nije bilo lako, a snaha Dragica naglašava kako je bila dobrodušna ali iznad svega pedantna, znao se svaki red kod nje što se i kada trebalo raditi.

0 Comment