Matej, Maja i Dado stigli u Wadowice: “Došao je i taj dan, ispunili smo Šedinu želju i ovo je putovanje njemu u čast”

POŽEGA/WADOWICWE – Došao je i taj dan. Ispunili smo Šedin san i došli u Wadowice. To je bila njegova želja i ovo putovanje je njemu u čast. U Wadowice smo stigli tako što smo ispedalirali 914 km. To jutro smo ispraćeni od ljudi koji su nam ponudili smještaj. Oprana odjeća je sušena cijelu noć dok smo spavali na krevetu. Pri buđenju nas je čekao odličan doručak, a domaćini su pitali volimo li “slannu”.  Ove godine idu u Međugorje pa su jako uzbuđeni te su nas ispitivali je li sigurno prijeći granicu s Bosnom, a mi smo ih uvjeravali da se bolje brinu kako pojesti čevape u Bosni. Opskrbili su nas povrćem i džemom te nam zaželjeli sreću. Maja je prva probila led u bušenju guma, tako da je bila akcija za servis. Wadowice su bile tu, naravno sunce nas je dočekalo. Baš onako kako se Šedo smije s neba i daje potporu nama, obitelji te svim prijateljima. Bog blagoslovio sve vas koji ste nam omogućili odlazak u Wadowice, jer bez vas bi to bilo puno teže ostvariti – poručuje tročlana ekipa iz Udruge Tim guvernal koja je nakon devet dana putovanja jutros stigla u Wadowice.

Podsjetimo, na put dug više od 900 kilometara krenuli su 24. srpnja, ove godine s posebnim osjećajima jer su na novo biciklističko hodočašće morali bez svog velikog prijatelja i utemeljitelja udruge, Tomislava Šedevija. Svoje zadnje hodočašće biciklom, u Vukovar u studenom prošle godine, nažalost nije završio. Poginuo je nadomak gradu heroju gdje je išao odati počast vukovarskim žrtvama. Šedini prijatelji odlučili su ići dalje pa su Matej, Maja i Dražen ove godine krenuli put rodnog mjesta pape Ivana Pavla II. Njihov je cilj jutros i ostvaren.

Bilo je naporno, vrijeme im baš i nije išlo na ruku, vozili su po kiši i oluji, no upoznali su puno dobrih ljudi što je i bio jedan od ciljeva njihova putovanja.

– Spavali smo svugdje, u kukuruzima, na klupama, ali i u toplim domovima gdje su nam ljubazni domaćini pružili ne samo smještaj nego i hranu i pranje odjeće. Družili smo se s motoristima iz Češke, čovjekom na romobilu, starijom gospođom na autobusnoj stanici, pred Bratislavom smo naletjeli pred prodavaonicom na čovjeka kojemu je žena Hrvatica. U Mađarskoj nam je na jednom brdu prišao biciklista koji putuje iz Francuske prema Balatonu. Putovali smo zajedno do prvog grada. Čelični bicikl mu nije baš bio u dobrom stanju pa mu je Dado dotegnuo guvernal. Zanimljivo je to što putuje s umjetnom nogom jer je stradao na motoru. Tu se opet uvjeravamo da je bitna samo volja! Dobri čovjek Dado iz torbe vadi uloške za sjedalo koje mu je u raspadu i samo što mu žice ne uđu u tur. Probao je kolače od mame Ruže i pohvalio ih.  Prije granice susrećemo malu macu koja nije jela jako dugo. Dado je odlučio nahraniti ju i povezli smo je s nama dalje na put. Tako smo nas četvero prešli u Češku. Maca je putem bila dobra. Kad smo došli do Brna, gdje nas dočekao Pavol, napustila nas je  te našla nove vlasnike – prepričava Matej.

To su samo neki od mnogih trenutaka koje su proživjeli na svom putu u Poljsku. Novih će hodočašća biti još, a na svakom od njih s njima će u mislima biti i Šedo te nakane mnogih ljudi koje su nosili sa sobom.

0 Comment