-Volio sam prirodu i ljude, pa sam došao među lovce, a nikada mi nije bio cilj neki odstrel divljači tako da nemam lovačkih trofeja – riječi su Blagoja Vuksanovića(82), lovca iz Požege, člana društva „Sveti Hubert“ koji ponajviše okuplja starije lovce.
Ovaj diplomirani inženjer poljoprivrede, koji je radni vijek proveo u nekadašnjem kombinatu Kutjevu gdje je bio i na više rukovodećih mjesta, pripravnik(stažista) u lovstvu je postao daleke 1959. godine, a aktivan član lovačkog društva je postao dvije godine kasnije iz čega jer vidljivo da je iza njega punih 60 godina staža.
Vuksanović je sada u skupini lovaca koji su zajedničkim ulaganjem i radom kupili i uredili lokaciju na Požeškoj gori između Gradskih i Crkvenih Vrhovaca gdje imaju mogućnost upucavanja lovačkog oružja. Ovih dana on je kao domaćin tu ugostio i počastio kolege, a uz zvuke harmonike mnogi su zapjevali.
Odrastao je u malom selu Sapna pokraj Čaglina, a dugi niz godina živi u Požegi. Lovački staž je počeo u čaglinskom kraju, nastavio u Bektežu, te kasnije u Požegi.
-Kada sam polagao lovački ispit već sam bio tajnik lovačkog društva jer su me na skupštini kolege izabrale zbog moje naobrazbe – kaže nadalje Blagoja Vuksanović i dodaje da je tada bilo malo školovanih ljudi među lovcima.
Dodaje da se prije pola stoljeća u lov išlo isključivo nedjeljom jer su ljudi preko tjedna bili angažirani na svojim svakodnevnim poslovima.
-Zbog toga sam ja s nestrpljenjem čekao nedjelju da se nađem i družim sa prijateljima u lovu koji je najljepši zimi dok je snijeg bio do koljena pa smo tako išli lovištem – zaključio je Vuksanović i dodao da su sva najljepša sjećanja u njegovom životu vezana uz lovstvo.
