Korizmena duhovna obnova svećenika Požeške biskupije

U Požegi je 24. ožujka 2025. održana korizmena duhovna obnova za svećenike i đakone u Požeškoj biskupiji. Program je započeo u Dvorani sv. Terezije molitvom Trećega časa, nakon čega je biskupski delegat za đakone i trajnu formaciju mladih svećenika Ivica Bošnjak pozdravio nazočne svećenike i đakone, uputio ih u program duhovne obnove te predstavio voditelja Odilona-Gbènoukpa Singbu s Katedre za teologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu.

Nazočnim svećenicima i đakonima potom je riječ pozdrava uputio požeški biskup Ivo Martinović. Ističući kako je vrijeme korizme već samo po sebi milosno, biskup je podsjetio na njezine ovogodišnje posebnosti u kontekstu Godine jubileja, 1100. godišnjice Splitskih sabora i Hrvatskoga Kraljevstva te 1800. obljetnice rođenja sv. Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije. „Ovi događaji od osobite su važnosti za opću i našu mjesnu Crkvu, ali i za naš narod te nas potiču na razmišljanje o povijesti, tradiciji i kulturnoj baštini koje se temelje na Isusu Kristu i njegovu otkupiteljskom djelu spasenja. Važno je da nas ove obljetnice zahvate i prožmu u našem osobnom i zajedničkom hodu, da ne ostanu samo puko sjećanje, nego da o njima razmišljamo i na njih upućujemo vjernike, jer Krist je utkan u našu vjeru, Crkvu, povijest našega naroda, naših obitelji i nas samih“, poručio je biskup. Pozvao je potom svećenike da u korizmenom vremenu nastoje još više ulaziti u temelj vazmenog otajstva – muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista te je naglasio kako sebe i svijet valja promatrati u svjetlu Isusova križa. „Sudjelovanjem u pobožnosti križnog puta imamo priliku prepoznavati sebe u osobama koje susreću Isusa. Kristov križ je temelj naše vjere i poslanja. On nas propituje o našem poslanju, on prodire u našu dušu, srce i savjest. On treba biti snaga i oslonac u našem svećeničkom pozivu i poslanju. Promatrajući Kristov križ spoznajemo koliko je važna korizmena dimenzija obraćenja i pokore“, poručio je biskup te zaključio kako promatrajući Krista i njegov križ postajemo sposobni prihvatiti sebe, svoja ograničenja, grešnost, patnje i križeve. „Osim što je temelj naše vjere, pastoralnog rada, Kristov je križ izvor naše snage, ljubavi i nade. Ta nada je pogled u budućnost koja je nepoznata i neizvjesna, ali je budućnost koja se živi i ostvaruje s Kristom“, kazao je biskup. Poželio je na kraju svećenicima da im današnja duhovna obnova pomogne u ostvarenju njihova osobnog odnosa s Bogom i poslanja u Crkvi koje im je povjereno.

Zatim je voditelj duhovne obnove prof. Singbo održao razmatranje na temu „Nada ne razočarava“ (Rim 5,5) što je ujedno i naslov Bule proglašenja Redovnog jubileja 2025. godine te se u svom izlaganju usredotočio na duboko značenje nade u kontekstu svećeničkog poziva. Na početku je pozvao svećenike da preispitaju svoje razumijevanje nade, naglašavajući da se prava kršćanska nada ne sastoji od pasivnog čekanja, već od aktivnog iščekivanja i suradnje s Gospodinom. Promišljajući o Pavlovim riječima, prof. Singbo je istaknuo kako nada koja ne razočarava nije rezultat duhovne letargije, već plod aktivnog odnosa s Bogom. Naglasio je da je kršćanska nada dinamična sila koja nas potiče na djelovanje, na prepoznavanje trenutaka milosti i na aktivno sudjelovanje u ostvarenju Božjeg plana.

Kako bi jasnije predočio razliku između pasivnog čekanja i aktivnog iščekivanja, profesor Singbo je analizirao dva evanđeoska ulomka: Jerihonski slijepac Bartimej (Mk 10,46-52) i Ozdravljenje uzetoga (Iv 5,1-16). Izvještaj o slijepom Bartimeju prikazuje osobu koja, unatoč preprekama, ne odustaje od svoje nade u Isusa. Bartimej aktivno traži ozdravljenje, viče Isusu, traži pomoć i odbacuje svoj stari život. Profesor Singbo je naglasio da Bartimej predstavlja model aktivne nade, koja se očituje u hrabrosti, ustrajnosti i spremnosti na promjenu. S druge strane, izvještaj o bolesniku koji 38 godina čeka ozdravljenje kod kupališta Bethesda predstavlja primjer osobe koja pasivno čeka da mu drugi pomognu, prebacujući odgovornost na druge i ne poduzimajući ništa da promijeni svoju situaciju. Profesor Singbo je upozorio da ovaj lik predstavlja zamku pasivnog čekanja, koja nas zarobljava u stanju bespomoćnosti i oduzima nam radost života.

Voditelj duhovne obnove zatim je istaknuo tri ključne karakteristike koje dijele oba lika iz evanđeoskih ulomaka. Na prvom je mjestu bolest. Oba lika su fizički i duhovno bolesni, što ih sprječava da aktivno sudjeluju u životu. Zatim sjedenje, oba lika su pasivni promatrači svog života, ne poduzimajući ništa da ga promijene. Na trećem je mjestu činjenica da su se obojica nalazila pored puta, odnosno niti jedan ne sudjeluje aktivno u životu svoga mjesta. Prof. Singbo je zatim pozvao svećenike da se preispitaju upadaju li i sami ponekad u slične zamke pasivnosti i nedostatka nade. Upozorio je na opasnost od upadanja u stanje duhovne letargije, od prebacivanja odgovornosti na druge i od promatranja života sa strane. Naglasio je da biti hodočasnik nade znači aktivno sudjelovati u svom životu i službi, slijedeći Kristov primjer i šireći nadu i radost oko sebe. Pozvao je svećenike da budu poput Bartimeja, hrabri i ustrajni u svojoj nadi, da aktivno traže Božju blizinu i da odbace sve što ih sprječava da slijede svoj poziv. Svoje razmatranje prof. Singbo je zaključio pozivom svećenicima da budu istinski hodočasnici nade, svjesni svoje slabosti, ali i spremni aktivno sudjelovati u svom pozivu, šireći nadu i radost oko sebe. Naglasio je važnost poniznosti, zahvalnosti i radosti u svećeničkom životu, ističući da je to put prema istinskom ostvarenju nade.

Nakon kraće stanke u drugom dijelu programa razmotrena su neka aktualna pastoralna pitanja. Biskup Ivo je zahvalio voditelju duhovne obnove na poticajnim riječima. Ivica Bošnjak je podsjetio na najavljeni svećenički „Emaus“ 22. i 23. travnja u Porečku i Pulsku biskupiju, predstavio plan puta i potaknuo svećenike na sudjelovanje. Povjerenik za pastoral hodočašća Ivica Žuljević je izvijestio kako su zaključene prijave vjernika Požeške biskupije koji će sudjelovati na nacionalnom hodočašću u Rim prigodom Redovnog jubileja koje će se održati od 5. do 11. listopada 2025. godine. Povjerenik za pastoral duhovnih zvanja Tomislav Dokoza predstavio je program Biskupijskog susreta članova Djela za duhovna zvanja koji će se održati uoči Nedjelje Dobrog Pastira 10. svibnja u Požegi. Potičući nazočne na zauzetije djelovanje i molitvu za duhovna zvanja, progovorio je o ljetnim susretima ministranata u Velikoj te potaknuo svećenike da se odazovu i prijave ministrante na Biskupijski susret koji će se održati 14. lipnja ove godine. Na kraju je povjerenik za pastoral mladih Marijan Pavelić ukratko izložio pojedinosti XXVI. Biskupijskog križnog puta mladih koji će se održati 29. i 30. ožujka od Slavonskog Kobaša preko Nove Kapele do Požege davši pritom svećenicima i potrebne organizacijske informacije.

Biskup je na kraju zahvalio svećenicima za sve što nastoje činiti u svom poslanju. Upozorio ih je na opasnost individualizma i drugih okolnosti koje mogu negativno utjecati na život Crkve i svećeničko zajedništvo. Izrazio je zadovoljstvo s dekanatskim hodočašćima u oprosne crkve u Požegi – Katedralu sv. Terezije Avilske i crkvu sv. Lovre, ustvrdivši kako ona doprinose svećenicima i vjernicima da rastu u zajedništvu, ali i u ljubavi prema mjesnoj Crkvi. Pozvao je svećenike da i oni njegujući međusobno zajedništva ustrajno vrše svoje poslanje te ljubeći svoju Biskupiju iskazuju ljubav prema samom Kristu.

Potom su svećenici i đakoni pošli u Katedralu sv. Terezije gdje su sudjelovali na pokorničkom bogoslužju, koje je predvodio prof. Singbo, i imali mogućnost osobne ispovijedi. Program duhovne obnove završio je pobožnošću križnoga puta i zajedničkim objedom u Domu pape Ivana Pavla II.