Kako nam danas izgledaju željezničke postaje i kolodvori?

BUČJE/KOPRIVNICA – Nekada davno, a četrdesetak godina u ljudskom životu je jako puno, vožnja vlakom bila je jedan od glavnih načina prijevoza i polaska na  putovanja. Da bi započeli putovanje vlakom morati stići do željezničke postaje ili kolodvora. U to vrijeme željezničke postaje i kolodvori bili su mjesta na koje se rado dolazilo, pa čak i oni koji putovati nisu imali namjeru i potrebu jer su ta mjesta po svojem značenju, arhiktekturi i poziciji na neki način bila i kultna mjesta na koja se trebalo doći i tamo se naći.

Tako je to nekada bilo, a kako danas izgledaju željezničke postaje i kolodvori kada, istina, putovanje vlakom i nije baš neka tražena usluga. Većina izgleda jadno, tužno, napušteno, zapušteno, a što je najgore zaboravljeno. Očita nebriga sadašnjih vlasnika kumovala je izgledu tih zdanja koja su zarasla u korov na kojima su razvaljena vrata i porazbijanih prozori, noću neosvjetljena, bez pitke vode i čistih sanitarnih čvorova. Sve to djeluje djeluju avetno i zastrašujuće.

Kuknjava menadžera HŽ-a kako im je prijevoz putnika stalno u opadanju vrlo je čudna, a lako objašnjiva s razlogom i obzirom na ovakvu infrastrukturu te državne tvrtke. Pa tko će doći i na put krenuti sa ovakve postaje (na slici postaja BUČJE-KOPRIVNICA), a takvih je u Hrvatskoj jako puno, od Slavonije pa do Dalmacije.

Reče davno jedan naš ministar obrazovanja, prof. Puževski ” Kako će nam djeca voljeti i željeti ići u školu kada su nam školske zgrade najružnije građevine u njihovim mjestima”!?. U međuvremenu se sa školskim zgradama nešto malo na bolje pomaklo i na ljepše promijenilo za što je valjda i ova izjava prof. Puževskog zaslužna. Da li se nešto slično može dogoditi i sa željezničkim postajama i kolodvorima, ostaje nadati se i očekivati, da će i HŽ dobiti svog ministra vizionara i obnovitelja.

Izvor: Franjo Memedović

0 Comment

Send a Comment