Izostala pokladna jahanja, maskenbali i maškare u našim naseljima – nije bilo jahača ni u župi Bučje

Autor: Jelenko Topić

Poklade, maškare, karneval, fašnik i mesopust različiti su nazivi za isto razdoblje – od Svijećnice 2. veljače kada završava božićno vrijeme do Pepelnice, koja je ove godine 17. veljače, njome započinje Korizma tj. vrijeme odricanja i duhovne pripreme za najveći kršćanski blagdan – Uskrs. 

Maškarama odnosno pokladnim povorkama narod je obilježavao kraj zime odnosno radosno očekivanje buđenja prirode, tjerajući mračne sile kako bi osigurali buduću ljetinu. Kroz to vrijeme maska omogućava da barem na kratko sakrijemo svoje pravo lice, ona ima i moć izazvati strah, ali i smijeh.

U našoj su tradicijskoj kulturi najraširenije maske s likovima životinja, obično konja, krave, koze, medvjeda ili magarca, ali i ljudskih likova, poput babe i djeda. Među pokladnim maskiranjima je u nekim krajevima karakteristično i preoblačenje u suprotni spol, najčešće muškaraca u žene, u nekim oblačenje odjeće na obrnutu stranu, kao i stavljanje maske na zatiljak, a marame na lice

Slavonski bušari odnosno baranjske buše, koji su ogrnuti krznom ili vunenim ogrtačima te oboružani zvonima ili raznim klepetalima kojima stvaraju buku kao što su nekada tjerali Turke.

Pokladno jahanje u slavonskoj tradicijskoj baštini vuče korijene iz vremena Vojne krajine. U sjećanje na stare graničare koji su čuvali granicu od Turaka, obično ga organiziraju lokalne konjogojske udruge čiji članovi u narodnim nošnjama, na okićenim konjima, uz pjesmu i veselje jašu selima Slavonije, Baranje i Srijema. Seljani ovakvu pokladnu povorku konjanika s ponekom zapregom, dočekuju pred svojim kućama, časteći ih hranom i pićem, do kasnih večernjih sati, kada druženja završavaju uz neizostavne tamburaše. Tradicija pokladnog jahanje ove godine zbog  epidemioloških mjera se prekida što je slučaj i sa najpoznatijim takvim događanjem u župi Bučje ili pak jakšićkim krajem.

Pokladama se osobito vesele djeca, koja, dakako, zamaskirana, obilaze kuće i nakon pjesme ili plesa dobivaju nagrade – slatkiše ili novce.

U narodu je mnogo legendi i vjerovanja vezanih uz pokladni utorak, koji je zadnji dan i to pred Pepelnicu. Tko ne želi da mu curi nos, na poklade ne jede juhu, ali zato može popit pivo pa će duže živjeti! Tko na pokladni utorak popije mlijeka, njega ljeti neće opržiti sunce. Komarci neće napadati onoga tko na poklade ili na Veliki petak pije vodu. Vjerovalo se i da će šljive bolje rodit ako na pokladni utorak pada snijeg.

Najpoznatiji simbol poklada su ipak pokladni kolači ili pokladnice, a to su krofne, kako ih Slavonci nazivaju. Domaćice se natječu čije će tijesto biti izdašnije, krofna veća, a prsten oko nje pravilniji te ukusniji domaći džem. Od sličnog se tijesta rade i slavonske slastice zvane poderane gaće.

U novije vrijeme, a osobito zadnjih nekoliko desetljeća ovi običaji postaju turistička atrakcija u mnogim naseljima, pa čak i gradovima. I toga ove godine nema jer je pandemija koronavirusa učinila svoje. Bez obzira na sve, ostaje nada će i ove maškare, potjerati i zimu i sve zlo što nam je prošla godina donijela.  

Foto: Arhiva, pozega.eu

Više iz kategorije