Ispred kutjevačke gradske kuće postavljen adventski vijenac

Autor: DK

Bliži se Advent za koji se prvu nedjelju u tom vremenu koja nam dolazi priprema postavljanje prvog adventskog vijenca sa svijećama. One će se se redom paliti kako, svake adventske nedjelje kako se bude bližio Božić. Sve četiri su spremne, a jedna će biti zapaljena već u nedjelju, na prvu nedjelju adventa Vrijedne ruke djelatnika Razvojne agencije grada Kutjeva isplele su vijenac od zimzelenih grana na uobičajenom mjestu ispred Gradske vijećnice, Unatoč svim mjerama i zabranama koje se propisuje tradicija paljenja adventskih svijeća neće biti prekinuta uz pridržavanje epidemioloških mjera.

Došašće ili advent (lat.adventus = dolazak) je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Ujedno je početak crkvene godine (osim kod istočnih vjernika, kojima počinje 1.rujna). U zapadnom kršćanstvu došašće počinje četiri nedjelje prije Božića. Najranije može početi 27.studenog, a najkasnije 3.prosinca. Završava 24.prosinca na Badnjak. U došašću se izrađuje i stavlja na stol adventski s četiri svijeće. Simboliziraju četiri nedjelje u došašću. U ovom vremenu prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja. Budnost je otvorenost očiju i srca, duboka svjesnost i nutarnje sabranje. Kršćani u došašću bdiju da prepoznaju Boga koji dolazi.

Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću, kada je biskup Perpetuo iz Toursa započeo pripravu za Božić, počevši od blagdana Sv.Martina 11.studenog. Nazvao je došašće pokorničkim vremenom, naređujući post u 3 dana svakog tjedna od 11. studenog do Božića. Ovo vrijeme posta od 40 dana, slično korizmi, izvorno se nazivalo – “Četrdesetdnevni post sv. Martina”. Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz korizmenog vremena. U 6. stoljeću papa Grgur Veliki je skratio došašće na 4 tjedna, što se zadržalo do danas te je ukinuo dotadašnje suzdržavanje od jedenja mesa i mliječnih proizvoda za vrijeme došašća, makar se i danas, razdoblje došašća gleda kao vrijeme suzdržavanja od velikih slavlja i gozbi. Vrijeme došašća Rimske liturgije  nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radost i priprema za Božić. S vremenom je došašće postalo spoj pokorničkih sadržaja i vrijeme radosti i iščekivanja. Liturgija došašća ostala je nepromijenjena sve do Drugog vatikanskog sabora koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizmenog vremena i vremena došašća.

Komentiraj: