Intuicija; kako ostati svoj u svijetu vanjskih utjecaja

lighthouseU svakodnevnom životu na nas djeluje tisuće sila, tisuće vanjskih utjecaja koji nas vuku svaka na svoju stranu.  Kako u toj zbrci ostati svoj, pitanje je s kojim se svakodnevno susrećemo. Na dnevnoj bazi često smo prisiljeni balansirati između vlastitih želja i prohtjeva okoline, te smo iz tog razloga prisiljeni raditi kompromise. Kako tim kompromisima ne ugroziti sebe pitanje je vlastitog integriteta, na koje mnogi tijekom života traže odgovor. Neki taj odgovor pronađu tek u zreloj životnoj dobi, a neki nikad. Nekima odgovor na to pitanje ide lakše. Većina se nas ipak bar jednom u životu nađe u situaciji u kojoj shvatimo da smo zalutali; da nismo ostali vjerni sebi.  Možda se radi o poslu koji nije ono što smo htjeli, a možda, još gore,  i o životu kakav nismo htjeli živjeti. Kako se to moglo dogoditi, pitati ćemo se u tom trenutku, zabrinuto gledajući u daljinu mjesto na kojem smo htjeli biti, s mjesta na kojemu smo greškom završili.

Kako prepoznati to krivo mjesto? Simptomi krivog mjesta jesu: stalni umor i iscrpljenost, bezvoljnost, težina koja nas pritišće o pod ili se gnijezdi u nekom dijelu našeg tijela u obliku nekog tjelesnog simptoma. Možemo osjećati i nedostatak smisla, volje da ujutro ustanemo iz kreveta, kronični osjećaj praznine ili  nedostatak kreativnosti u životu.

U daljini pak možemo vidjeti ljude koji se nalaze na pravom mjestu. Oni su mirni i zadovoljni. Djeluju ispunjeno. I oni prolaze kroz slične životne nedaće kao i mi, a ipak se čini da ih to ne dira toliko.

Rado bismo došli do mjesta na kojem su oni, ali čini se da ne znamo kako.  Čini se kao da smo jednom davno znali put, ali smo ga nekako uspjeli zaboraviti.

Ipak postoji sredstvo koje funkcionira kao kompas, i koje nam može pomoći koji je to put: naša intuicija.  Kad kažem intuicija, ne mislim na neku magičnu višu silu koja nas vodi kroz život.  Mislim na nesvjesno znanje našeg organizma, koji ima sposobnost sagledati stvari u cjelini kada mi to, radi smetnji iz okoline ili vlastitih mentalnih prepreka, nismo u stanju učiniti. Taj kompas pokazuje nam što je za nas dobro, a što nije, samo ako smo ga u stanju osluhnuti. Jer da jesmo, u prvom redu ne bismo ni zalutali. Stoga ga je potrebno opet probuditi.

Koji su osnovni koraci buđenja vlastite intuicije?

  • Buđenje vlastitog tijela

Vraćanje u tijelo vraća nas nama samima. Glavi možemo lagati, tijelu teško. Naše tijelo ne samo da pamti sve naše odluke, i da trpi posljedice istih, nego često bolje od nas zna je li nešto za nas, ili nije. Vraćanje u tijelo najbolje se postiže kroz neku tjelesnu vještinu, kao što su yoga, tai-chi ili ples.

  • Osluškivanje

Ako intuicija ništa ne govori, možda je to zato što još uvijek razmišljamo glavom, a ne unutarnjim kompasom. Odložite odluku na neko vrijeme, zaboravite na nju. Ostavite ju da se iz glave spusti u tijelo. Ako možete, prespavajte. Tijelo je sporije od glave, ali njegove su odluke mudrije od odluka glave. Glava je puna mentalnih ideja koje nas odvlače na sve strane, vlastitih ideja o tome što bismo trebali biti ili tuđih utjecaja. Pustite, dakle, da se odluka iskristalizira u tijelu.

Kako razlikovati odluku iz glave i odluku iz tijela? Odluka iz glave nije “čista”. Muče nas dvojbe, ne znamo jesmo li pravilno odlučili, pitamo se “što ako?” Važemo za i protiv, razmišljamo jesmo li trebali donijeti drugu odluku. Odluka iz tijela nema tih dvojbi. Kad odluku donesemo iz tijela, znamo da je ona isrpavna, čak i ako se vanjske okolnosti čine najnepovoljnijima na svijetu.

  • Slušanje odluke tijela

Kad iz dubine vlastitog organizma osjećate da vam se nešto ne radi, nemojte to raditi. Čak i ako to uključuje otkazivanje sastanka pet minuta prije dolaska ili to da ćete time iznevjeriti nekoga do koga vam je stalo. Ako tijelo kaže “ne”, sigurno ima neki dobar razlog za to.

No, stvari, naravno, ipak nisu tako jednostavne. Živimo u kompleksnom svijetu u kojem je često teško ne podrediti se tuđim utjecajima jer moramo ili jer mislimo da moramo kako nešto ne bismo izgubili. Često ne želimo raditi dramu pa razmišljamo koliko će biti glupo ako otkažemo u posljednji trenutak . Ili ni sami zapravo nismo sigurni što želimo, pa idemo putem manjeg otpora. Ili si volimo postavljati izazove, ne mareći za onu “znatiželja je ubila mačku”. Ponekad je riječ već i samo o tome da se ono što nas čeka na krivom putu toliko sjaji da zaboravljamo da sve što se sjaji nije zlato.

Priča s osluškivanjem intuicije zapravo je idealna. U stvarnosti živimo u društvu u kojem su kompromisi nekad nužni. Nužno je i da ponekad radimo stvari koje nam se baš ne rade, pa čak i one za koje mislimo da za nas nisu nužno dobre.  I to nije nužno loše. Takve situacije također mogu biti prilika za učenje, igru, ili korak na stepenici do onoga što stvarno želimo, ili možda samo ono što radimo da nam vrijeme brže prođe do trenutka u kojem ćemo ostvariti ono što zaista želimo.

Bitno je da generalno ne zastranimo. Da smo u stanju sjetiti se što stvarno želimo, i u nekom trenutku i generalno. Bitno je da ne radimo stvari koje se kose s našim integritetom u tolikoj mjeri da nas to počinje trovati.

Bitno je da negdje u tijelu imamo upaljen taj kompas koji zna koji je pravi put, i da je ta stepenica na kojoj smo eventualno zastranili samo privremena.  Jer ako zaboravimo, možemo očekivati da će nas podsjetiti život. Možda ćemo se naći na gorespomenutom krivom mjestu, a možda ćemo biti prisiljeni podsjetiti se na stvari koje su nam bitne i nekim gorim putem, putem bolesti, recimo. Čak i bolest predstavlja očajnički napor organizma da nam kaže da nešto nije u redu s načinom na koji živimo.

Jer, iako smo radi života u društvu više u glavi, a manje u tijelu, i dalje smo biološki organizmi, bića prirode. I dalje je u našem tijelu ta sila koja funkcionira cjelovito, i koja je radi toga puno jača od snage uma.  I ako zaboravimo na to tko smo, naći će načina da nas podsjeti.

Zato, ne zaboravite dan za danom sa sebe skidati nakupine društvenih ideja, sloj po sloj. I naučiti otkrivati ono ispod, ono svoje. Ne ono u glavi. Ono za što u tijelu osjećate, to je to.

by Iva

0 Comment

Send a Comment