Incerum i močvare

Cesta županije u srednjem vijeku….Objavio je Nikola Rašić tekst ‘Gdje se točno nalazio Incerum?’ u Požeškom pučkom kalendaru i smjestio Incerum u selo Sloboština na temelju zemljovida i Itinerara iz 3. stoljeća. Mora se priznati da je njegov postupak hrabar i bitan, jer se nalazi na papiru. I, sada tek može započeti rasprava.

Naravno da se ne slažem sa njegovom teorijom. Poznajem taj kraj, jer sam u blizini odrastao i prolazio tom cestom milijun puta, te bio na lokaciji tzv. Inceruma, gdje se nalazi mali, cmizdravi potočić, mali bedem i nekoliko okruglih kamenih komada. Odmah sam shvatio da se radi o Rimskom poljoprivrednom imanju i, ništa više. Treba naglasiti da se u Požeškoj kotlini nalazilo mnogo ratarskih imanja, jer su Rimljani posebnu pozornost posvećivali proizvodnji žitarica.

Sa mjesta Rimskog imanja vidi se Rudina, a sa Rudine se vidi cijela Sloboština kao na dlanu. Kako se intenzivno bavim okolinom Rudine pronašao sam mrežu sačuvanih Rimskih cesta, kamene rimske klesance, potoke, izvore, kestenje i lozu. Dakle, to su sačuvani dokazi da se radi se o centru za vladanje, kontrolu i kretanje za vrijeme Rimskoga carstva.

Na ovdje prikazanoj karti ‘Ceste Požeške županije u srednjem vijeku’ koju je objavila u diplomskom radu Kristina Rupert (2013.g) pod nazivom ‘Topografija Požeške županije do 1526.godine’, koju sam dopunio sa nazivima: Brzaja, Sloboština, Veličanka i Tekić, jasno se vidi Rimska cesta koja dolazi do Rudine i Koprivne. Ta cesta, tj. više njih i sada, zbog kamenog terena, postoje, naravno, u zaraslom stanju. Ali, jedna je savršeno sačuvana.

Ispod maloga platoa na Rudini gdje se sada nalaze ostaci Benediktinske opatije i gdje se, u pozadini, na rubnom dijelu platoa, nalazila velika, kamena, četvrtasta Rimska zgrada, palača (ostali su samo široki kanali nakon vađenja kamenih blokova) ograđena zidinama i zaštićena strmim zemljanim nagibom, nalazi se ogromna ledina koja može primiti na tisuće legionara i njihove opreme. Da bi ova sada ledina mogla biti Rimski tabor moraju postojati i postoje tri stroga uvjeta: brežuljkasto povišenje, strujanje zraka i voda. I, sve to tamo postoji! Ali, ostaje misterija koju nitko nije pokušao rasvijetliti – o kakvom se objektu radi? Ipak, pronađene masivne kamene stepenice u srušenoj staroj kući govore da se radi o velikom i značajnom objektu. Poznato je iz narodne predaje da su seljani Čečavca lokacije svojih polja nazivali po ‘gradovima’, a to znači da je kamenih objekata bilo više. Nema u ovom tekstu ‘trla baba lan’, već samo konkretne, čvrste, ‘kamene’ činjenice: od Rudine do Požege, u temeljima zgrada i kuća, postoji na desetke tisuća odnesenih i ugrađenih klesanaca sa Rudine koji se vide ili ih skrivaju fasade od frajke. To su dokazi da je na Rudini u Rimskom carstvu bilo nešto doista veliko što mi sada ne možemo ni sanjati.

Ne znam kakvu je Nikola Rašić kartu koristio, original i jednu od mnogih precrtavanih kopija? Čak da je imao i original greške su moguće. Naime, tada nije postojala satelitska navigacija i GPS lokatori. A, zračna razdaljina između Rudine i Sloboštine iznosi samo oko 3 kilometra! Postojalo je više Rimskih cesta koje su vijugale po planini i brdima. Koja je od njih mjerena? Tako ja poznajem više Rimskih cesta, jer sam bio na njima, koje od Daruvara vode prema Rudini ili prema Velikoj. Koju ćemo mjeriti?

Logika govori da nije normalno da umorni legionari stignu na Rudinu gdje imaju sve uvijete za odmor, zaštitu, hranu, vodu i spavanje, nastave put prema nizinskom terenu Sloboštine, da prelaze Orljavu i močvare, te se tamo smjeste i odmaraju. Rimsko pravilo glasi – izbjegavati močvare zbog zaraznih bolesti!

Uostalom, da se tamo nalazilo nešto u Rimskom carstvu veliko tada bi dokaznog, kamenog i cestovnog materijala bilo na pretek. Kameni okruglanci iz Rimskog perioda ugrađeni su u objekt crkve u Sloboštini. Nema klesanaca, a nema ni Rimskih slova, a to je za njih bilo sveto pravilo.

Cestovni pravac za Rimske legije odgovara sadašnjoj, asfaltiranoj ‘Zelenoj magistrali’ (Strbašićeva cesta) koja počinje od sela Pasikovci, odlazi prema selu Biškupci i Velikoj, te putuje kroz Kaptol prema Kutjevu, Gradištu i Čaglinu, te se račva na druge izlazne pravce. Strogo su se izbjegavale močvare.

Ljubiša Aleksić   

 

0 Comment

Send a Comment