Hruškini se upustili u „rizik“ proizvodnje kulena u svibnju: „Vremenske prilike su nam to dozvolile – u dosadašnjem radu takvu proizvodnju nikada nismo imali“ /FOTO/

Pokucat ćemo na vrata za šest mjeseci u Bjeliševcu da vidimo kakav će to biti kulen

Veliki smo broj redaka napisali o poznatom proizvođaču suhomesnatih proizvoda Hruška iz Bjeliševca od kojih smo mogli puno toga naučiti ali našim čitateljima i prenijeti kako se i na koji način proizvode delicije koje su sve traženije a tržištu. Ovih su dana utihnuli strojevi u njihovom proizvodnom jer je za to došlo vrijeme. Možda je do toga moglo doći i mjesec dana prije, ali vremenske prilike i drugi pogodni uvjeti dozvolili ili bolje rečeno produžili proces proizvodnje.

-Za razliku od prijašnjih godina, ovih je dana, u mjesecu svibnju, završila prerada odnosno proizvodnja trajnih proizvoda, prvenstveno kulena i kulenovih seka u našem proizvodnom pogonu. Prijašnjih smo godina tu proizvodnju završavali u ožujku ili najdalje početkom travnja, ali ove smo se godine upustili u jednu avanturu da ne kažem rizik. U 23 godine rada otkako se bavim ovom proizvodnjom kulenove nikad nisam proizvodio u mjesecu svibnju. Na prijedlog sina Damira, koji je preuzeo vođenje posla, razmišljali smo o tome hoćemo li ili ne po prvi puta proizvesti kulen u svibnju. Prvu smo seriju kulena proizveli u studenom mjesecu, kako je to i uobičajeno, a sad evo kao što vidite vrijeme se posložilo i mi se odlučili da nam zadnja serija proizvodnje bude u svibnju. Razmišljali smo proizvesti jednu seriju u travnju. Nisu bili pogodni uvjeti. Mislili smo da više nećemo proizvesti kulen ove godine. Vrijeme se posložilo sada u svibnju i odlučili smo da idemo u posao – rekao nam je Vjenceslav Hruška u našem razgovoru s kojim je bio i njegov sin Damir koji je preuzeo vođenje poslovanja. U razgovoru su nastavili s pričom kako je došla hladnija fronta o čemu s oni ovisni kao proizvođači i uvidjeli da je prilika za još jednu proizvodnu seriju.

-Podržao sam sina u tome, zasukali smo rukave i proizveli nešto više od 200 komada kulena. Razmišljali smo ići ili ne u taj posao, ali i ja kao malo iskusniji išao sam po mišljenje kod još jednog iskusnijeg u ovom poslu, mog ujaka Zdravka Klezingera, također dugogodišnjeg proizvođača kulena i drugih suhomesnatih proizvoda. On nam je dao zeleno svjetlo i rekao da možemo ići u tu proizvodnju jer uz povoljne vremenske uvjete, imamo i sve uvjete da se proces proizvodnje može obaviti kvalitetno, od početka do kraja, dimljenja, sušenja, zriobe…. – dodao je Vjenceslav naglašavajući kako proizvodnju u svibnju mjesecu nikad nije imao niti njegov ujak Zdravko jer kako kaže nikada mu se nisu poklapali vremenski uvjeti za tu proizvodnju.

Ulaskom Damira u posao i preuzimanjem poslovanja unazad godinu dana i više, Hruškini su povećali proizvodnju gotovo 30 posto isključivo iz razloga jer je to tržište zahtijevalo, odnosno njihovi kupci. Veliki udio u prodaji ima i njihova vlastita prodavaonica koju su otvorili u samom centru Požege u koju dolazi sve veći broj kupaca jer znaju da u njoj mogu kupiti isključivo domaće proizvoda poznatog porijekla.

-Od nas naši kupci, bilo iz Požege, Zagreba, Dalmacije, Istre ili nekih drugih mjesta očekuju da imamo kulena kroz cijelu godinu. To nam je bilo jako teško, ali sad smo kao što vidite u tome uspjeli. Ova serija koju smo sad proizveli po kvaliteti će biti najbolja u prosincu mjesecu, oko Božića. Upravo je to ono što nam je bilo potrebno – nastavljaju Hruškini pojašnjavajući kako će seriji proizvodnje kulena u svibnju još više morati posvećivati pažnje tijekom zrenja.

-Koristit ćemo naše već provjerene metode u radu za koje znamo da su potrebne u proizvodnji kako bi on u konačnici bio vrhunske kvalitete. Mogu reći da je veoma bitno okretati kule kako bi se ona tzv. mašna morala zasušit. Tu smo metodu upotrebljavati s proizvodima iz prijašnjih procesa proizvodnje. Kroz dva mjeseca kulen se mora budnim okom pratiti kako bi znali hoće li on ići u dobrom smjeru ili ne kako bi na vrijeme poduzimao ono što je potrebno. Uvjeti su veoma bitni, i što se tiče temperature i vlage. To se sve treba jao dobro pratiti, temperatura da bude 11-12 stupnjeva, vlaga 80 posto. Dakle kakvi su uvjeti trebali za one prve kulenove takvi trebaju biti i za ovu seriju proizvedenu u svibnju – rekao je Vjeceslav dok se njegov sin nadovezuje naglašavajući kako kulen treba biti na 4-5 dimljenja uz pogodnu temperaturu 3-5 stupnjeva.

-To je veoma bitno u samom početku. Nakon toga kulen ide u zrionicu gdje se prati svaka njegova promjena više od dva mjeseca. Ako sve prođe u tom vremenu on će u konačnici bit kvalitetan – dodaje Damir.

Hruškini su u ovoj proizvodnoj sezoni proizveli 17 serija kulenova. Radili su i proizvodili kampanjski u tjednu vodeći računa o vremenskim uvjetima koji su jako bitni u ovoj proizvodnji. Uz kulen proizvodili su i određenu količinu i kulenovih seka koje se prije osuše i budu u ponudi kupcima. Paralelno su proizvodili i kobasice, u manjim količinama, te slanina koja se sve više traži na tržištu.

-Ovih smo dana izvadili zadnje table slanine koje su završile u zrionici. Slanina će kasnije ići na zrak. Imamo naše kupce u Istri koji nam traže slaninu više. Prezadovoljni su kvalitetom kao i njihovi kupci i gosti što nas jako veseli – rekao je Vjenceslav dodajući kako je ova godina bila problematična s klimom jer su bile velike su oscilacije temperatura.

-S vlagom je veliki problem. Do siječnja je bila dobra, a kasnije je s njom bilo sve teže što u konačnici utječe na proizvodnju – nastavlja Vjenceslav.

Što se tiče proizvodnje proizvoda od crne slavonske svinje zaključak je Hruškinih da su oni dovoljno radili pokusa i da to više neće. Neće crna slavonska svinja biti izostavljena ali ipak će oni s proizvodnjom nastaviti kako su i do sada radili. Vjenceslav ima svoj stav oko toga, a konačnu odluku prepušta sinu Damiru. Moglo se vidjeti ipak da su stavovi usklađeni.

-Možemo dati čistu peticu za meso crne slavonske svinje, ali mi kao proizvođači kulenari možemo imati gubitak. Proizvoditi kulenove i druge proizvode mogu oni koji rade male količine i tko ima ljubav prema tome. Mi ipak sa sadašnjim redom veličine cijena ne možemo u toj proizvodnji sudjelovati – ističu Hruškini nastavljajući priču o kobasicama naglašavajući kako će taj proizvod u ljetu proizvoditi.

-Ona završi na jednom dimu, vakumira se i ide u prodaju. Jako je tražen taj proizvod u našoj trgovini i kod naših drugih kupaca. Izuzetno je dobra za roštilj kada je i pravo vrijeme u ljetu za to – dodaju Vjenceslav i Damir očekujući da se malo odmore jer im je odmor jako potreban.

-Ako se smijem našaliti noževe jedno vrijeme ne želimo vidjeti očima. Moramo se malo odmoriti jer tempo kojim smo radili je bio neizdrživ. Sada moramo srediti i urediti pogon, očistiti ga i dezinficirati. Nastavit ćemo za kraće vrijeme s proizvodnjom roštiljskih kobasica, švarglom, domaćom masti i čvarcima. To su proizvodi koji se kroz cijelu godinu traže i mi ih moramo radi naših kupaca imati – zaključili su Hruškini   

Inače u vlastitom tovu Hruškini imaju 80 tovljenika. U planu im je taj broj povećati za još 40-ak komada kako bi bili još spremniji za narednu proizvodnu godinu. Prati ih i jedan dugogodišnji kooperant kod kojeg oni kontroliraju način tova jer on mora biti produženi zbog kvalitete mesa koja je potrebna za proizvodnju kulena, kulenove seke i drugih suhomesnatih proizvoda.

Foto: D. Krstanović

0 Comment