Hodočašće zdravstvenih djelatnika iz Požeške biskupije Gospi Voćinskoj /FOTO/

Autor: Biskupija PZ

Članovi podružnica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva (HKLD) s područja Požeške biskupije i Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara (HKUMSiT) u Požeškoj biskupiji te djelatnici Specijalne bolnice za psihijatriju i palijativnu skrb Sv. Rafael na Strmcu kao i drugi zdravstveni djelatnici i zaposlenici u zdravstvu sudjelovali su 22. lipnja na Biskupijskom hodočašću zdravstvenih djelatnika Gospi Voćinskoj. Program je započeo ulaznom procesijom od hodočasničkog križa prema crkvi, gdje su hodočasnici pjesmom i molitvom pozdravili Gospu Voćinsku. Potom je dr. Maristela Šakić, ravnateljica Bolnice na Strmcu u dvorani Hrvatskog doma održala predavanje „Zdravstveni djelatnici i njihovi bolesnici u pandemiji COVID-a – frustracije i gratifikacije“. Prikazavši presjek epidemija kroz povijest, stavila je pandemiju koronavirusa u kontekst sadašnjeg vremena – civilizacije tehnološkog razvoja i postmoderne te onoga što nazivamo kršćanskim humanizmom. Ravnateljica Šakić je istaknula kako je pandemija pred zdravstvene radnike stavila razne stresne i improvizirajuće situacije koje su od njih tražile dodatnu stručnu i društvenu odgovornost te u kojima je trebalo pronaći načine kako bolesnicima posvjedočiti ljudsku blizinu i toplinu, a što je bilo otežano jer se zbog opasnosti zaraze tražila socijalna distanca. Ističući pozitivne i negativne strane ovakvih „novih situacija“, ustvrdila je kako svaka „nova situacija“ kao što je ova pandemija, osim frustracije donosi i gratifikacije koje je potrebno znati prepoznati u kontekstu vremena i vlastitog života, jer svaka pandemija dolazi i prolazi, a trajno ostaju ljubav i privrženost, sloboda i radost, moć i smisao – vrijednosti koje su temelj duševnog zdravlja te psihološke i duhovne ostvarenosti.

Nakon predavanja, u pripravi za svetu misu hodočasnici su u crkvi izmolili svetu krunicu tijekom koje su imali prigodu za osobnu ispovijed. Središte hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu sa svećenicima duhovnicima navedenih udruga i dušobrižnicima u bolnicama s područja Požeške biskupije, te drugim svećenicima. Oltaru su služili đakoni Marko Gerendaj i Robert Medved, koji će iduće subote u požeškoj Katedrali biti zaređeni za svećenike.

Na početku slavlja biskup je uputio pozdrav Isusovoj Majci, Gospi Voćinskoj pred njezinim likom. Zatim je pozdravio hodočasnike koji su se u okolnostima pandemije koronavirusa predstavnički okupili iz različitih dijelova Požeške biskupije, kao i hodočasnike iz Župe Kapela, iz Bjelovarsko-križevačke biskupije s njihovim župnikom Goranom Bužakom. Kazao je nazočnima da u okolnostima pandemije kao ljudi i zdravstveni stručnjaci nastojimo činiti ono što najbolje možemo, svjesni da nismo u mogućnosti do kraja prodrijeti u izazov negativnosti koja se događa po spomenutom virusu, niti možemo zdravstveno učiniti ono što bismo željeli. Naglasio je kako je za navedenu situaciju potrebno svjetlo vjere, snaga ljubavi i utjeha neba. Pozvao je sudionike slavlja neka mole za taj dar zajedno s Isusovom Majkom, koja nam kao naša zagovornica zacijelo želi od Boga isprositi ono što nam samo on može darovati.

U homiliji biskup je rekao kako zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom voćinska crkva nije puna fizičke nazočnosti zdravstvenih djelatnika kao prigodom nekih prijašnjih hodočašća, ali da je po sudionicima slavlja crkva puna one njihove žrtve ljubavi i predanosti kojom služe bolesnicima u bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama. Od sveg srca im je zahvalio za to dragocjeno služenje čovjeku, koje je po Isusovim riječima „Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste“ uvijek i  služenje  Bogu. Govoreći o izvanrednim okolnostima u zdravstvu i nastojanju da se spriječi širenje smrtonosnog virusa i što većem broju oboljelih pomogne da ozdrave, biskup je napomenuo kako su zdravstveni djelatnici zapravo stalno u svojevrsnim izvanrednim okolnostima, jer bolesti i bolesnika nikad ne nedostaje. Ustvrdio je kako ono što u svim okolnostima liječi i spašava jest ljubav spremna na žrtvu. Vi ste  tijekom pandemije uložili mnoge ljubavi spremne na žrtvu u svojim bolnicama i snažna je činjenica da se najveći broj od vas nije žalio na takvu situaciju, nego ste bili uvjereni kako vi sami kroz to služenje, žrtvu i ljubav postajete drugačiji, bolji ljudi, ispunjeni onim duhom ljubavi koji daje čovjeku smisao, poručio je biskup okupljenim zdravstvenim djelatnicima. Još im je rekao da su tim svojim opredjeljenjem za nesebično služenje drugima postali primjer mnogima u našoj Hrvatskoj domovini, koji su smatrali da se u spomenutim izvanrednim okolnostima trebaju voditi vlastitom sebičnošću. Kazao je da želi zajedno s njima zahvaliti Isusovoj Majci za duhovnu snagu koju su primali i unosili u spomenuto izvanredno stanje i bili u njem prvi akteri. Zahvalio je i svećenicima dušobrižnicima u bolnicama, koji su kroz to vrijeme bolesnicima svjedočili evanđeosku istinu da je Isus Krist svojom mukom i smrću pobijedio smrt, i da im je po njima on blizu u njihovim nemoćima, bolestima i umiranjima.

Polazeći od naviještene Božje riječi u svetim čitanjima, biskup je naglasio kako evanđeoski ulomak predstavlja Isusa kao navjestitelja kraljevstva nebeskog i liječnika. U središtu Isusova zanimanja i brige nije bolest kao takva, nego osobe, konkretni ljudi koji su pogođeni bolešću i koje on liječi, uvodeći ih u Božji svijet,  ustvrdio je biskup. Pozvao je zdravstvene djelatnike da i oni u središtu svoga zanimanja trajno imaju bolesnike, svjesni cjelovitosti njihova stanja. Na temelju Isusova pristupa bolesnicima u današnjem evanđelju, biskup je upozorio kako on liječi čovjeka ne samo tjelesno, nego i u duhu. Kad je jednom u Petrovoj kući u Kafarnaumu Isus poučavao, četvorica muškaraca velike vjere kroz krov su spustila pred njega nekog uzetog čovjeka zajedno s bolesničkom ležaljkom. Isus nije započeo razgovor o bolesnikovoj tjelesnoj nemoći, nego riječima „Sinko, otpuštaju ti se grijesi!“ najprije mu izliječio duh ranjen zlom, a nakon toga ga je riječima „Ustani, uzmi svoju postelju i idi!“ izliječio tjelesnu bolest. Tjelesna uzetost ovog bolesnika bila je svojevrsno podsjećanje na uzetost, usmrćenost njegova duha. Doći pred Isusa znači stati pred onoga koji „je vlastan na zemlji otpuštati grijehe“, koji ima božansku moć praštanjem i ljubavlju u čovjeku rasplesti neshvatljivi i zamršeni čvor zla i grijeha, i osobu zahvaćenu smrću  podići u život, ustvrdio je biskup. Podsjetivši da evanđeoski izraz „ustati“ uvijek upućuje na Isusovo i naše uskrsnuće, biskup je kazao kako i apostol Petar u ulomku današnjeg prvog čitanja iz Djela apostolskih nastupa kao liječnik koji u je gradu Lidi, ne uz pomoć nekog farmakološkog sredstva, nego Isusovom iscjeliteljskom formulom „Eneja, ozdravlja te Isus Krist!“ izliječio jednog uzetog bolesnika. Nakon što je bolesnik na njegovu zapovijed ustao sa svoje ležaljke, mnogi ljudi u tom gradu povjerovali su u Isusa Krista. Nešto slično dogodilo se i u obližnjem gradu Jopi, kad je apostol Petar preminuloj kršćanki po imenu Košuta naredio da ustane i na taj je način vratio u život. Biskup je naglasio kako je u navedenim primjerima upotrijebljen isti onaj glagol „ustati“ (grč. anastazein), koji se rabi za Isusovo ustajanje iz groba, njegovo uskrsnuće. Riječ dakle nije tek o fizičkom ustajanju na dvije noge, nego o čovjekovu ustajanju u duhu i njegovu ulaženju u život po Isusu Kristu i na ovoj zemlji i za vječnost. Na temelju cjelovitoga evanđeoskog poimanja čovjeka i njegova zdravlja, biskup je pozvao zdravstvene djelatnike da se na ovom hodočašću utvrde u svom opredjeljenju da svoje djelovanje ne ograniče samo na čovjekovo fizičko zdravlje, nego bolesnicima pristupaju imajući u vidu cjelovitost osobe koja je tjelesno i duhovno biće. Istaknuo je pri tom značenje sakramenta pomirenja i bolesničkog pomazanja, kojima svećenici služe cjelovitom bolesnikovu zdravlju.  Podsjetio je da su zdravstveni djelatnici, za razliku od onih pojedinaca u Crkvi koji su obdareni posebnim karizmatskim darovima liječenja, svojevrsni redoviti služitelji tjelesnog i duhovnog zdravlja bolesnika koji su im povjereni. Kazao je da su i oni pozvani da poput apostola Petra svakodnevnim svojim služenjem svjedoče bolesnicima kako im pristupaju profesionalnim znanjem i vjerom da ih istinski ozdravlja Isus Krist ako u njega vjeruju. On je po svojoj muci i smrti na križu sišao u dno smrtne nemoći našeg ljudskog postojanja, ozdravio nas i preobrazio moću ljubavi i uzdigao u Božju vječnost. Ovdje u Voćinu, kao i u Lurdu i u tolikim drugim marijanskim svetištima, hodočasnici osluškuju ove Božje istine s Marijom, Isusovom Majkom i zajedno s njome Bogu poručuju kako mu vjeruju, s njime surađuju i u slučaju kad do kraja ne razumiju njegov božanski naum te s njome ponavljaju „Neka mi bude“ po tvojoj riječi u osobnom, obiteljskom životu i javnom djelovanju. Putem služenja drugima u Isusovoj ljubavi Marija je zavrijedila da je nazivamo „zdravlje bolesnih“, jer do kamo dođe Isusova žrtva ljubavi, ondje je zdravlje, ne samo tijela, nego i duha, koje nazivamo spasenje čitave osobe, ustvrdio je biskup. Zamolio je Isusovu Majku, Gospu Voćinsku neka pogleda zdravstvene djelatnike i pomogne da snagom te iste Isusove ljubavi i oni budu cjelovito ozdraviteljski moćni u pristupu bolesnicima. 

Pri svršetku euharistijskog slavlja biskup je predvodio Čin povjere Isusovoj Majci okupljenih hodočasnika, njihovih obitelji i svih zdravstvenih djelatnika u Požeškoj biskupiji, a nazočni su odgovorili pjevanim poklikom „Blažena ti što povjerova“. Podsjetivši prisutne da je svako hodočašće pročišćavanje našega duha u onim vidicima koje nam je Bog u Isusu Kristu obznanio za naše puno zdravlje, koje nazivamo spasenje, biskup im je zahvalio što su i ovim dolaskom u Voćin posvjedočili kako računaju s Bogom i u svom osobnom životu i u svom zdravstvenom poslanju. Zahvalio je dr. Šakić za njezino predavanje, a djelatnicima katoličke bolnice Sv. Rafael na Strmcu za sve ono što nastoje ostvarivati s polazišta vjere. Za sve njih zamolio je Marijin zagovor i zazvao Božji blagoslov. Pjevanje je predvodio zbor medicinskih sestara iz Požege. Program hodočašća zaključen je druženjem uz domjenak u Hrvatskom domu, za koji se pobrinula Općina Voćin.

Više iz kategorije

kdslots777 luxury333 batman138 rajacuan max77 fit188 ajaib88 megahoki88 warung168 emas168 7winbet mantul138 koko138 brobet77 gaco88 vegashoki88 bonus138 rupiah138 gila138 abcslot monsterbola garuda999 sikat88