“Gojzerice” na Bijelim i Samarskim stijenama: “I opet se pitamo ima li što ljepše od pogleda koji nam planine daruju nakon svakog uspona?!” (FOTOGALERIJA)

GORSKI KOTAR – “Kakav Olimp, ni svjesni nismo što imamo!” komentirali su požeški planinari penjući se po stijenama Gorskog kotara. Izlet na Bijele i Samarske stijene dio je, poprilično “nabrijanog”, godišnjeg plana ovog mladog društva.

Iako prognoza nije bila nimalo obećavajuća, 17 planinara željnih novih avantura spremno je krenulo u “osvajanje” Bijelih i Samarskih stijena, po nekima najljepših planinskih predjela lijepe naše.

– U Mrkoplju nas je dočekao pravi jesenski ugođaj, magla, tamni oblaci, a samo nekoliko sati prije našeg dolaska dobrano se istresla kiša. Ture isplanirane do najmanjeg detalja, dobro proučena vremenska prognoza i prilagođen plan hodanja u startu su garantirali savršen izlet. I tako je i bilo. Prvi dan: Vrata – Vrh Bijelih stijena – Rusov jarak – Klanac kostura – Vrata. Drugi dan: 13-ti km – vrh Samarskih stijena – Ratkovo skloniste – 13-ti km. Polazak ne baš prerano, oko 7 sati, staza teška, markacija dobra. U početku ugodna šetnja gorskokotarskom šumom uz poneku kraću pauzu nakon oštrijeg uspona. Nailazimo na ostatke snijega, na nekim mjestima ga je oko metar. A, onda avantura kakvu ni sanjali nismo-penjanje po stijenama. Štapovi postaju višak, a uspon na pojedinim dijelovima je četveronoške. Pružale su se ruke, primali štapovi, prenosili ruksaci. Adrenalin na maksimumu, posebice kod onih kojima je ovo bio prvi susret sa stijenama. Valjda bezbroj puta se čulo: Ovo je presuper! – prepričavaju “Gojzeri” i “Gojzerice”.

– I kako to uvijek bude, nagrada dolazi na vrhu. Pogledi od koji (baš svaki put!) zastaje dah. I opet se pitamo ima li što ljepše od ovoga što nam planine daruju nakon svakog uspona – dodaju planinari.
Uz Bijele i Samarske stijene u plan i program izleta neplanski se ubacuje otok Krk. Dio ekipe odlazi na Obzovu, najviši vrh otoka, dok drugi dio, željan ljenčarenja, odlazi put Malinske. Jedni su uživali u kupanju u moru idealne temperature za opuštanje umornih nogu, dok su drugi doživjeli zasigurno najromantičniji zalazak sunca ikada.

Za kraj nekoliko kratkih informacija: KT HPO – Bijele stijene (vrh) 1335 m, Samarske stijene (vrh) 1302 m, Obzova KT HPO 569 m. Za savršen smještaj pobrinula se Helena, domaćica Skijaškog doma u Mrkoplju, za hladno pivo planinari HPD Kapela, Zagreb u planinarskoj kući “Dragutin Hirc” na Bijelim stijenama, za savršeno ljenčarenje i sunčanje na “balkonu” poslužilo je Ratkovo sklonište pod upravljanjem PDS Velebit iz Zagreba, za odlično vrijeme unatoč lošim najavama, Netko gore, za organizaciju po principu “najvažnije je da se svi živi, zdravi i čitavi vratimo kućama” vodič Dražen Jakoubek, za dobru atmosferu 17 Gojzera i Gojzerica, a za totalni gušt majka priroda.

Ako vam se čini da je cijela ova priča pisana pod velikim dojmom, varate se. Emocije su se slegle pa je ovo samo blagi prikaz onoga što čovjek može doživjeti u planini. Čekamo vas na nekoj od sljedećih tura. Smiješe se Velebit, Prokletije, Dinara, Triglav….planine zovu!

 

 

Foto: HPD Gojzerica

Flickr Album Gallery Powered By: Weblizar

0 Comment