General kojim se trajno ponosi cijeli požeški kraj

General-pukovnik Miljenko Crnjac je u teškom zdravstvenom stanju i bori se s teškom bolešću. On nije zaboravljen što svjedoči povjerenje njegovih suboraca koji mu daju podršku čestim posjetima, te prijedlozima da se javno obznane njegova djela i valoriziraju dodjelom odgovarajućih priznanja. udruge. Njime se ponosi narod požeškog kraja, a i širih područja, a duboko su uvjereni kako će se jednog dana njihov general oduprijeti teškoj bolesti s kojom se nosi već duži niz godina i da će biti među njima.

Rođen je 5. rujna 1960. u Pavlovcima (općina Nova Kapela). Osnovnu i srednju školu je polazio u Požegi, te završio studij narodne obrane u Zagrebu da bi prije Domovinskog rata bio profesor u požeškom Centru za usmjereno obrazovanje Zvonko Brkić. Dragovoljac je Domovinskog rata od 1990. godine, prvi ratni zapovjednik 123. požeške brigade formirane u jesen 1991. od 63. samostalnog bataljuna ZNG-a i 4. bataljuna 108. brigade iz Slavonskog Broda kojoj su dijelom bili dragovoljci iz požeškog kraja.

Ta brigada je do kraja 1991. godine u nekoliko akcija oslobodila dotad okupirani zapadni dio općine Požega, te zauzela položaje prema Pakracu sve do Španovice. Kada je bila najbrojnija imala je četiri tisuće pripadnika u pet bataljuna. Sudjelovao je u operaciji 'Orkan'. 
 

Početkom 1992. Crnjac je premješten u Zagreb na dužnost zamjenika načelnika Glavnog stožera za kopnenu vojsku, potom je bio pomoćnik glavnog inspektora HV-a, pomoćnik ministra za personalne poslove, te zapovjednik Zbornog područja Karlovac. S te dužnosti sudjelovao je u 'Oluji' kao najmlađi general. Postrojbe pod njegovim zapovjedništvom probile su se do Slunja i izašle na granicu s BiH.
Od 12. ožujka 1996. Bio je pročelnik vojnog kabineta predsjednika Franje Tuđmana. Dobio je čin general pukovnika. Potom je bio zapovjednik Zbornog područja Pazin. Završio je Ratnu školu Ban Jelačić. Umirovljen je 2001. s navršenih 40 godina i živi u Zagrebu. Tada je upisao poslijediplomski studij. Magistrirao je 2002. godine. Te godine je osnovao tvrtku za razminiranje 'Rumital' koja je zapošljavala tridesetak djelatnika od kojih su većina bili razvojačeni branitelji. Uloženi novac su vratili kroz poslove razminiranja u Hrvatskoj. 2008. su u iračkom Kurdistanu na međunarodnom natječaju dobili posao razminiranja milijun četvornih metara vrijedan tri milijuna eura.

Bio je aktivan u sportu. Nekoliko godina bio je predsjednik Košarkaškog kluba Cibona. Čudno, ali istinito je da je imao s reguliranjem svog staža kao dragovoljca Domovinskog rata za što mu je trebalo dvije godine. - Žalim što je nakon ratnih godina u slobodnoj Hrvatskoj puno toga pošlo po krivu, ali istodobno i ponos na sve učinjeno u stvaranju neovisne hrvatske države - kazao je prije desetak godina za jedan medij svoga kraja.
123. brigadi ZNG kao imena ljudi koji su vlastitom krvlju pisali stranice svijetle i ponosne hrvatske povijesti. Ovi hrvatski sokolovi bili su, oni su to danas, i bit će zauvijek primjer i ponos naše vojske. U ime gardista nad vašim mrtvim tijelima obećavam: dok postoji i jedan živi hrvatski gardist u požeškoj brigadi Zbora narodne garde ova općina kao i svi njezini građani koje ste svojim životom branili bit će slobodna – istaknuo je u golemoj tuzi.

Njegova tadašnja predviđanja postala su stvarnost, a u njoj je general Crnjac dao ogroman doprinos.