Fra Petar Ljubičić; “OBRATITE SE”

fra Petar LjubičićKako obećah tako i učinih! Nastavimo se u ovom “Milosnom vremenu” pripremati za blagdan nad svim blagdanima – za Gospodinovo uskrsnuće. U tom razmišljanju evo nekoliko riječi koja se odnose na obraćenje;

Obratite se! To su bile Isusove prve riječi. On ih i nama upravlja: Obratite se – razmislite o svome životu! Okrenite se k meni! Promijenite se! Shvatite što je najvažnije u životu! Postavite nove ciljeve! To je izazov ovoga trenutka.

 Obraćenje je milost koja nam pomaže da stalno živimo s Bogom. To je milost kojoj uvijek prethodi Božji zov. Obraćenje je odgovor raskajanoga srca na Božji poziv, na poti­caje milosti.

Mogli bi reći da je obraćenje milosni osjećaj da je Bog tu, da me voli i da me želi učiniti vječno sretnim.

Obraćenje je čvrsto uvjerenje da je Bogu moguće mijenjati nas, makar se ne znam kako udaljili od njega i makar ne znam kako bili grješni. Bogu je moguće nas spasiti. Istina, on to ne čini bez nas.

Obratiti se znači dopustiti Isusu Kristu da nas posve zahvati snagom svoje milosti. To znači prepustiti se potpuno njemu, sav mu svoj život darovati, u svemu se oslanjati na njega. To znači Isusa izabrati kao svoga učitelja i Spasitelja. Njega uvijek slušati i njega na životnom putu slijediti.

Bit je obraćenja u tom da postanemo svjesni svoga grijeha, da ga iskreno priznamo i za nj se pokajemo. Obraćenje je u napuštanju sebičnosti i svakoga drugog grijeha, odričući se zloga i svih svojih grješnih prohtjeva a u prihvaćanju ljubavi, u darivanju sebe.

Grijehom otkazujemo poslušnost Bogu, odbacujemo ga i kidamo ljubav. Obraćenjem se vraćamo Bogu. Njemu se darujemo, njegovu riječ primamo i slušamo, a time prihvaćamo ono svjetlo koje nam Bog daje. To znači mijenjati sebe, svoj put, svoje ponašanje, svoj život.

Kad smo se iskreno za sve pokajali, dobivamo u ispovijedi oproštenje i milost da se mijenjamo, postajemo bolji, pravedniji, iskreniji, pošteniji, savršeniji, svetiji, sretniji…

Tako počinjemo živjeti novim životom, snagom milosti Božje.

Obratiti se znači uvijek tražiti Boga i uvijek iznova se njemu vraćati nakon duga lutanja ovom suznom dolinom. Zato nije obraćenje posao jednoga trenutka, nego trajno raspoloženje, trajan hod u živoj vjeri k Bogu…

Obratiti se znači spoznati da Bog postoji i shvatiti da nam je on najvažniji u životu. To znači da čovjekov život tek tada ima smisla ako je on u skladu s onim planom koji Bog ima s njim. Božji plan za čovjeka je: da upozna Boga, da ga svim bićem uzljubi, da mu se potpuno preda i radosno služi da bi postao savršen i svet. Bog tada ispunja čovjekovo srce savršenom radošću, istinskim mirom i duhovnim zadovoljstvom. Čovjek se tada osjeća spašenim.

Obratiti se znači odgovoriti čitavim bićem na poziv Božji i učiniti dobar izbor, tj. upraviti svoj život onim pravcem koji nam je Isus zacrtao. To znači osloboditi se svake privlačnosti zemaljskih dobara koja nas ovdje i sada žele zarobiti: valja se odlučno okrenuti prema Bogu, odnosno raskinuti okove isprazne slave, zavisti, privlačnosti lakoga dobitka i bogatstva i veliko­dušno slijediti Krista želeći u svemu ispuniti volju Božju.

Iako je obraćenje milost, ono od nas traži veliki trud i muku. Moramo se obnavljati u dubini svoga srca i onda nastupa unutarnja promjena. Potrebno je svakodnevno zalaganje koje ima vječnu vrijednost ako ga obilježimo znakom ljubavi: ljubavi prema Bogu, ljubeći ga iznad svega i ljubavi prema braći i ses­trama, služeći im.

Obratiti se znači ispuniti svoja krsna obećanja: odbaciti grijeh i živjeti životom djece Božje. Pozvani smo da se svaki dan, svakoga trenutka obraćamo i da srcem i čitavim bićem sve više i više prijanjamo uz Boga. To je nasušna potreba svakoga dana. Najsvetija naša obveza i dužnost.

Konačno recimo da obraćenje nije ništa drugo nego život po Božjoj volji.

“Budi volja tvoja” naša je svakodnevna molitva. Ona nam najbolje pomaže da se obraćamo i da se nikada na tom putu ne umorimo.

Po milosti obraćenja, mijenja se naše srce sklono zlu. To je promjena načina mišljenja i osjećanja. Promjena života i srca, duše i pameti.

Obraćenje je uvjet za svaki duhovni život, za svetost. Bez obra­ćenja nema duhovnoga rasta i svetosti, istinske vjere i prave ljubavi, nema vrhunskoga, osvjedočenoga vjernika.

Ako shvatimo da je bit obraćenja u svijesti vlastite ovisno­sti o Bogu, onda ćemo shvatiti i to da obraćenje nije samo trenutni doživljaj, nego da je to proces koji traje čitav život. Taj poziv stal­no odjekuje u našim ušima.

Pitanje je: uzimam li ozbiljno taj poziv? Pobuđuje li on u meni želju da mijenjam svoj život i tako posta­jem sličniji Isusu? To znači uvijek se nanovo moramo obraćati, u svakom trenutku života moramo se pitati: gdje je Bog u našem životu i što on za nas znači?

Svi smo ponekad u napasti da se pitamo: kad će jednom završiti proces obraćenja? Kad ćemo se mi kršćani-katolici moći opustiti, odložiti svoj križ i uživati ovaj život?

To je napast koja želi zakočiti proces obraćenja, a obraćenje nikada nije završeno; duhovni trud treba nastaviti i nikada se ne umoriti, jer model prema kojemu želimo izgraditi svoj život je Krist i njegovo savršenstvo.

Potrebno je biti “zahvaćen od Isusa Krista”, kako kaže sv. Pavao. Zato je potrebno da ga svatko sretne: svatko mora imati svoj put u Damask. Svakome koji ga u pravoj vjeri i iskrenosti srca traži, Krist se objavljuje svojim svjetlom, svojom dobrotom i ljubavlju. Dobiva milost da počne živjeti novim životom.

Od trenutka kad je čovjek zahvaćen od Isusa Krista, sve drugo gubi svaku vrijednost. Ništa više ne vrijedi ako nije Krist. Običaji, udobnost, karijera, sve vrste uživanja, sve je to apostol spreman napustiti da bi išao stopama Kristovim, da bi se njemu suobličio (postao sličan). Samo tako kršćanin može ostvariti svoj pravi identitet: kršćanin-katolik je drugi Krist.

Istinski pravi kršćanin, obraćen, zahvaćen Isusom Kristom ponašat će se u životu poput Krista, tj. bit će pun milosrđa i spre­man na praštanje, znajući da je sam po sebi slab čovjek, a samo je velik i jak u Kristu, Spasitelju.

Isus nas zato stalno poziva na obraćenje. Čak kaže: “Ako se ne obratite, svi ćete izginuti!” (Lk 13,5). To je doista stroga opomena! Isus se ne šali. Vrijeme brzo prolazi, a vječnost se približava. Mislimo na to! Svi se mi često zavaravamo misleći kako ima još vremena. Nije mudro odlagati svoje obraćenje i zatvarati svoje uši pred pozivom Božjim. Nemojmo iskušavati Božju strpljivost.

Ne zaboravimo da je bitna poruka kršćanstva da je po utjelov­ljenju Bog došao ususret čovjeku u Isusu Kristu. Isus Krist nas je toliko ljubio da je na sebe uzeo sve naše slabosti i grijehe i za njih dao zadovoljštinu Bogu umirući na križu. On je uskrsnuo treći dan i time pobijedio svaku smrt, patnju, grijeh i zloga. Stoga svaki onaj, koji se obrati i povjeruje u ovu istinu, prelazi iz smrti u život. On vječno živi.

Dakle, obratiti se, znači u određenom smislu postati malenim i skromnijim, biti ponizan, dati se poučiti, znati praštati, ljubiti i bivati sve bolji. 

Nastavak slijedi, ponovno, u predvečerje srijede 18. dana u mjesecu ožujku ljeta Gospodnjeg 2014. 

0 Comment

Send a Comment