Dvije županije vraćaju „utvaje“ tj. slavonske pašnjake – ima li nade da se oni i poznata poredovnica vrate u požeški kraj

Autor: Jelenko Topić

Izvodeći 2018. godine na festivalu tamburaških pjesama „Zlatni glas zlatne doline“ svoju novu pjesmu  pod nazivom „Na  utvaju“ članovi muške pjevačke skupine „Baće“ iz Tenje uz pratnju osječkih tamburaša „Žeteoca“ izazvali su u kaptolačkoj dvorani nostalgična podsjećanja brojnih starijih posjetitelja na vremena prije 50 i više godina kada su slavonska sela imala svoje pašnjake nazvane „utvaji“.   Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode iz Osijeka provodi zanimljiv projekt pod nazivom „Slavonski pašnjaci-zaboravljena blaga“ s ciljem očuvanja i revitalizacije nekadašnjih pašnjaka, a žele ukazati na njihovu izuzetnu vrijednost, kako biološku, tako i socio-ekonomsku, te ih unaprijediti ih i sačuvati za buduće naraštaje. Tu bi se 400 tisuća hektara zemljišta moglo koristiti za ovu namjenu.

Prošle godine provedena je pripremna faza. Obavljeno je kartiranje i istraživanje stanja pašnjaka na tom području, a početkom ožujka ove godine potpisani su ugovori za provođenje druge faze projekta u kojega se uz ove županije priključila kao partner i općina Koška.

-Uklonjen je  različiti otpad na pašnjaku u toj općini, te šikara kojom je obrastao. Tako je otvoreno stanište i postalo dostupno za ispašu. Sljedeći korak je osiguranje ispaše domaćih životinja kako pašnjak ponovno ne bi zarastao, a interesa za to među lokalnim stanovništvom svakako ima- ističe Marina Grgić iz Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode u Osijeku.

Nekada je svako selo u imalo ˝utvaj˝, gdje su svakoga dana boravile domaće životinje iz čitavog sela. Po dogovorenom redoslijedu svakoga dana iz jedne kuće osoba bi vodila ovakvo stado na ispašu, a taj princip rada zvali su „poredovnica“. Preko dana su životinje tamo na paši i uživale, gdje im je osigurana voda iz nekog izvora, a pred noć vraćale bi se u svoje štale na spavanje i svaka od njih je idući sokakom znala gdje točno treba ići, odnosno koje je njeno dvorište! Bio je to neobičan prizor, mnoštvo svinja, krava, koza, konja, gusaka i drugih životinja u predvečerja su se vraćala u svoje štale.

Ovakva vrijedna staništa ne bi mogla opstati bez čovjeka koji je krčio šume i otvorio područja, stoga su pašnjaci ogledni primjer suživota čovjeka i prirode.

-Razvojem civilizacije i napretkom tehnologije u današnje vrijeme uzgajanje domaćih životinja se s pašnjaka preselilo u staje. Sve više ljudi se okreće držanju životinja u štalama umjesto na pašnjacima te se oni više ne održavaju. Kroz takvo napuštanje pašnjaka  oni postepeno zarastaju i prelaze u šikare, a zatim u šume, te sve životinjske  vrste koje su naseljavale pašnjake nisu više na otvorenim prostorima- tvrde stručnjaci. Nakon druge faze projekta planiraju dalje nastaviti s revitalizacijom pašnjaka.

-Kroz provedbu prve faze projekta shvatili smo da na ovom području ima potencijala za korištenje pašnjaka u svrhu ispaše i uzgoja domaćih životinja. U ovim nesigurnim vremenima počinjemo shvaćati kolika je važnost uzgoja domaće hrane i da je krajnje vrijeme da počnemo ulagati u razvoj naše poljoprivrede, umjesto da se oslanjamo na uvoz hrane- zaključili su.

Stručnjaci za stočarstvo smatraju da ovakav uzgoj domaćih životinja na otvorenom, odnosno pašarenje, ima veliki potencijal za razvoj, te nudi vrlo kvalitetan izvor hrane, a uz to pomaže očuvanju biološke raznolikosti. Riječ je praktički o ekološkom uzgoju na nezagađenim zemljišnim površinama, a takvi proizvodi zasigurno imaju svoje mjesto na tržištima. Pozvali su druge jedinice lokalne samouprave da im se priključe u obnovi pašnjaka.

Možda ova inicijativa zaživi i na širim slavonskim prostorima pa i u požeškom kraju, koji je poznat po stočarstvu. Mnogi se sjećaju takvih pašnjaka u niz ovdašnjih sela kao napr. kod Kule, Mihaljevaca i drugdje.

Foto: Ilustracija

Komentiraj:

Spašavanje podatakaWWW.DATARECOVERY.HR SERVIS RAČUNALA "INFOLAB E.I."D.O.O.

Ostali članci: