Dva desetljeća razmjene iz logora proslavio sa stotinu rođaka i prijatelja (foto)

EMINOVCI/VETOVO – Umirovljeni branitelj Viktor Kljajić(55) iz Eminovaca na zanimljiv je način proslavio 20 godina od izlaska iz srpskih logora u kojima je proveo 960 dana i razmjenu kada se vratio na slobodu. Nakon svete mise u jakšićkoj crkvi njehovih oko stotinu rođaka i prijatelja iz naše zemlje, Njemačke i drugih krajeva okupilo se na slavlju u restoranu Schoon blick u Vetovu gdje su zapjevali i zasvirali poznati svirači požeškog kraja Branko Polić, Nikica Oberan i Mata Malunović, pa je veselje uz domaće specijalitete i dobru kapljicu  potrajalo do kasnih noćnih sati.

-Nekoliko puta su pucali na mene dok smo branili našu Jakotinu i Kotor Varoš, izbjegao sam više puta uhićenje, no u listopadu 1992. godine na šumskom predjelu prema Jajcu upali smo u okruženje pa sam zarobljen i odveden u Vojni istražni zatvor u Banja Luci, te kasnije u tamošnji zatvor Tunjice  i na kraju u logor Kotorsko kod Doboja- prisjeća je Viktor. Mnogo strahota i muka on je proživio, no ustrajnost i vjera su ga održali na životu iako je bio ranjen, nisu ga ni previjali, a na nozi mu nedostaje dio tkiva!

-Htio sam se kašikom sam zaklati da ne trpim torture, smršavio sam sa 75 na možda pedesetak kilograma pokušao sam i bježati iz zatvora da me oni ubiju i skrate mi muke, no supruga je stupila u kontakt sa odvjetnikom i Međunarodnim Crvenim križom pa sam uZemuniku kod Zadra razmijenjen- nastavlja Viktor koji je nakon toga došao u Slavoniju i skrasio se u Eminovcima, gdje je nakon mukotrpnog čekanja i odugovlačenja dugog 12 godina uspio dobiti mirovinu! Zbog svega što je prošao na nozi mu je odumrlo tkivo pa je bilo izgledno da će mu je odsjeći.

-Sjećam se jednom stražar je vidio krunicu oko moga vrata, rekao sam da je nosim jer sam vjernik, tražio je da opsujem Boga što nisam htio učiniti, a oni su me tukli, te krunicu bacili na pod i zgazili-zaključio je Viktor koji se prije rata u selu Jakotina gdje je živio bavio šumskim poslovima i stočarstvom. Danas su mu u Eminovcima opet zanimacija životinje jer je nabavio nekoliko konja, koza i ovaca pa svakodnevno brine o njima. Zadovoljstvo u mu sinovi, kćer i unuci, a supruga, jedan sin i kćer još i sada rade u Njemačkoj zarađujući za život. Oni su samo za odvjetnike tijekom njegovog suđenja, kada  ga je Vojni sud JNA najprije osudio na smrt, pa je kasnije pomilovan smanjenjem kazne na 20 godina zatvora , platili više od 40 tisuća njemačkih maraka.

Viktor je i danas unatoč svemu vitalan i pokretljiv, pun volje za životom, a umirovljeničke dane provodi sa potomcima uz stalnu brigu o svome stadu. Objavio je knjigu sa sjećanjima o stradanjima u srpskim logorima u kojoj je to i stihovima opisao, te još jednu zbirku pjesama.

no images were found

0 Comment

Send a Comment