Drevno kinesko voće žižula raste na okućnici obitelji Ostojić iz Drage – stablo koje je vrlo otporno na vrućinu i hladnoću /FOTO/

Na okućnici poznate vinogradarske obitelji Ostojić iz Drage raste drevno azijsko voće žižula. Riječ je o voću  koje je zvano još i kineska datulja, a udomaćilo sa na Mediteranu, pa tako i u našim primorskim krajevima. Još je poznata i  pod nazivima žižola, čičimak, ćićindula i cicindra.

Prema riječima gazdarice Vlaste, žižulu su nasljedili prilikom kupovine vinograda i kuće u Dragi. Iako ovo voće ima više primjena, Ostojići je koriste kao dodatak rakiji travarici.

Iz literatuire doznajemo da je bodljikavo stablo žižule vrlo otporno na vrućinu i hladnoću. Na izmaku jeseni dozrijevaju koštuničavi plodovi crveno-narančasto-smeđe boje od kojih se pripravljaju delicije za zimsku okrepu. 

Ovisno o sorti, plodovi su oblikom nalik šljivama, maslinama ili datuljama. Meso žižula aromatično je, ugodna slatko-kiselaokusa, a jedu  se svježe ili osušene. Osušene žižule okusom podsjećaju na datulje, pa ih mnogi nazivaju zimskim datuljama. Od žižula se pripremaju marmalade i sokovi. Plodovi se mogu kandirati ili macerirati u lozovači u aromatičnu i ljekovitu rakiju. Od plodova, lišća i kore dobivaju se ljkoviti pripravci za čaj. Žižula je bogata vitaminom C,  raznovrsnim mineralima (kalij, fosfor, kalcij, željezo, magnezij), voćnim kiselinama, vlaknima i snažnim antioksidansima – flavonoidima. Žižula ublažava upale i probavne tegobe. Pomaže snižavanju krvnog tlaka i povišene tjelesnej temperature. Smanjuje napetost i bol u mišićima. Koristi se i kao prirodni antidepresiv, a navodno je i moćan afrodizijak.

Foto: D. Mirković

0 Comment