Djevojku anđela nagriza zub vremena: Tko bi trebao brinuti o vrijednim spomenicima?

BRODSKI DRENOVAC – Kaže se da su groblja i grobna mjesta posljednja počivališta. Posljednja i posebno obilježena. Na njima živi, iz zahvalnost i poštovanja prema svojim preminulim postavljaju i zauvijek ostavljaju obilježja u raznim oblicima i formama i to sve u okviru svojih materijalnih mogućnost. Tako je bilo oduvijek, tako je i sada, a  tako će i ostati bar još do nekog vijeka i vremena.

Prolazeći drenovačkim grobljem i promatrajući grobna obilježja iz nekih davnih  vremena uočavaju se i ondašnje klasne i staleške razlike među pokojnicima. Svatko je svome, prema materijalnim mogućnostima, neko obilježje postavio, od jednostavnih masivnih hrastovih križeva preko betonskih nadgrobnjaka i onih križeva od kovanog željeza pa sve do skupocjenih od kamena isklesanih  skulptura, naručenih od vrsnih talijanskih majstora-kipara čija se vrijednost i u današnjim okvirima kreće od nekoliko desetina tisuća eura.

Jedno takvo umjetničko i materijalno najvrednije nadgrobno obilježje nalazi se upravo  na drenovačkom groblju i to na obiteljskoj grobnici poznate i imućne obitelj Then. Obitelj Then je u Drenovcu na rijeci Orljavi posjedovala veliki mlin, u kojem se u dogledno vrijeme planira izgraditi mini hidroelektranu, do kojeg su prije stotinu i dvadest godina  prokopali navodni kanal širine desetak metara, izgradili i kolni most koji je zajedno sa onim drugim u neposrednoj blizini, preko Orljave spajao i dovodio pomeljare iz Ratkovice, Komorice, Koprivnice i ostalih paurskih mjesta i naselja, od Pleternice, pa sve do Kapele.

Thenovi su bili vrlo bogata ali i vrlo nesretna obitelj. Uz svo bogatstvo koje su posjedovali njihova kćer Dragica bila je njihovo najveće bogatstvo. Na žalost umrla je vrlo mlada od tada neizlječive bolesti. Bila je to velika tragedija za neutješne roditelje Then koji su vječno počivalište svoje jedinice na drenovačkom groblju odlučili znakovito  obilježiti te pokazati i dokazati neizmjernu ljubav, ali i tugu i jad, koji su ih snašli. Naručili su u Italiji  skulpturu  od plemenitog kamena u obliku djevojke-anđela, koja  najbolje obilježava sve unutarnje i vanjske osjećaje tugujućih  roditelja.

Od tog vremena pa do danas prošlo je točno stotinu godina, a bijeli anđel na Thenovoj grobnici još i danas  dominira drenovačkim grobljem i podsjeća na tragediju obitelji koja je sve imala i koja je sve mogla, ali ono što im je najveće bogatsvo bilo, nisu mogli sačuvati i spasiti.

Iza obitelji Then nisu ostali potomci, pa su njihova grobnica i velebni bijeli anđel  prepušteni sami sebi i  meterološkim utjecajima koji su već ostavili vidnog traga propadanja. Kako se u ovoj situaciji radi o velikoj umjetničkoj, a i kulturnoj vrijednosti, postavlja se pitanje, da li to baš tako mora biti? Možda bi se ipak netko trebao brinuti i za ono za što se nema tko, a to svojom posebnošću zavrjeđuje. Povijest, kulturu, ugled i izgled svih naselja, između svega ostalog čine i groblja. Zato i zbog ovakvih slučajeva i primjera,  što prije upravu i brigu nad grobljima i  na pletermićkom području treba preuzeti lokalna uprava.

/Tekst i foto: Franjo Memedović/

0 Comment