VRIJEDNI LJUDI: Uporna i vrijedna Marija Japarić prije pola stoljeća pokrenula svoje povrtlarstvo, a nastavlja ga treća generacija te obitelji

Požežanku Mariju Japarić(80) rođenu Kopecki u Sovskom Dolu život nije mazio, no unatoč tomu ta uporna i marljiva žena borila se sa svim problemima kroz život te mnogima pokazala da se trudom i upornošću može mnogo postići.

Radila je sedam godina u požeškoj ljevaonici, a nakon pogibije supruga sa dvije 13-mjesečne kćeri i sinom bila je 1973. godine prisiljena napustiti posao i brinuti se o njima. Tada je krenula svojim putem pokrenuvši sadnju povrća na malom vrtu uz obiteljsku kuću sagrađenu vlastitim trudom i potporom susjeda u požeškoj ulici Luka. Danas su nasadi i plastenici Japarićevih na čak 25 katastarskih jutara, a njen posao nastavio je sin Tomica i sada unuk Luka, koji je predsjednik požeške Udruge povrtlara.

Marija Japarić na požeškoj tržnici punih pola stoljeća, točnije od 1993. godine, na vlastitom štandu prodaje isključivo domaće proizvode. U poslu dakako sada najviše rade sin Tomica, snaha Nela, unuk Luka sa suprugom Danijelom, unuka Matea udana je u pleterničku obitelj Bello, pomažu kćer Ljilja i zet Kerepčić, a iza njih je Marijinih petero unučadi i šest praunuka, koji su svi muškog roda!

-Kada sam počinjala domaće povrće se tražilo i poštivalo sve iz kućnog uzgoja, a dolaskom trgovačkih centara i novih tehnologija sve se promijenilo – kaže nam nadalje živahna i zahtjevna Marija koju ni teška bolest i operacija nisu odvojili od svakodnevnog napornog rada u kojemu ni sada ne posustaje unatoč poodmakloj životnoj dobi. Koji dan nakon operacije zatražila je prijevremeno otpuštanje iz bolnice kako bi mogla posaditi salatu!

Ponosna je na svoj rad i brojno potomstvo, a pohvalila se da su u danima teške bolesti djeca ručno preštijala cijelu bašču kako bi mogli saditi povrtnice!

-Nekad je tržnica bila puna, nije se moglo proći, a sad možete trčati kroz nju i to je ipak slabije. Moramo puno toga imati u ponudi da bi se nešto zaradilo - kaže nam. Dodaje da joj je tržnica bila izvor prihoda kako bi prehranila obitelj te da nije imala priliku ni pomišljati o odustajanju.

-Djeca su bila mala i morala sam zaraditi. Radila sam na tržnici i čuvala njih, sad ja radim s njima, pomognem im koliko mogu – nastavlja Marija Japarić.Uz veliku obljetnicu njenog rada na požeškoj tržnici čestitao joj je Domagoj Lovrić, direktor Komunalca Požega darujući cvijeće i prigodni poklon.A blagdansko vrijeme ovih dana na njen imendan Marinje ili Svijećnicu bila je prigoda za okupljanje rodbine u njenom domu. Oni su je darivali uz taj dan, te ga zajednički proslavili uz želje majci, baki i prabaki za još mnogo godina i dobrog zdravlja.