SLET HRVATSKOG ORLA U POŽEGI 1926. GODINE

Nadolazeći vikend, 2. i 3. svibnja u Požegi se održava veliki Susret Hrvatske katolike mladeži 2026. godine (SHKM). Od 1996. godine kada se prvi održao u Splitu, susret u Požegi će biti trinaesti i ujedno iznimna čast biti domaćin tako velikom broju mladih u gradu Požegi i Požeškoj biskupiji koja je ujedno i organizator ove manifestacije. SHKM obično bilježi velik broj sudionika, a u Požegi se predviđa da će broj nadmašiti preko 10 tisuća mladih katolika. Program susreta je spoj duhovnosti, druženja te upoznavanje „Zlatne doline“ i „Slavonske Atene“ i svega što naš kraj može pružiti i ponuditi gostima. No, zanimljiva je činjenica da se vrlo-vrlo slična manifestacije već dogodila u našem gradu i to stotinu godina ranije, u kolovozu 1926. godine. Naime, 7. i 8. kolovoza 1926. godine u Požegi je održan veliki slet Hrvatskog orla, katoličke tjelovježbene organizacije u kojoj najviše sudjeluju mladi – Orlice i Orlovi, te niži đački uzrasti ne službeno zvani Orlići. Slet u Požegi bio je 2. veliki međudruštveni slet održan u Hrvatskoj, a nakon sleta u Šibeniku (1925.) zabilježen najveći broj uzvanika – za ono vrijeme vrtoglavih 3-4 tisuće (Požega je tada brojila oko 12000 stanovnika).

(b)ŠTO JE BIO HRVATSKI ORAO?(-b2)

Orlovski pokret pojavio se krajem 19. stoljeća u Češkoj i Slovačkoj kao reakcija na sve popularniji liberalizam koji je donosio društvene promjene širom Europe od sredine 19. stoljeća. Bio je protuteža liberalnim organizacijama koje su postepeno preplavljivale države Europe. Među katoličkim slavenskim dijelom stanovništva koji je tada bio još najvećim dijelom pod čizmom Austrougarske monarhije, protuteža se možda najviše očitovala prema starijoj i masovnoj sokolskoj organizaciji, vrlo liberalnog, prosvjetiteljsko-nacionalnog, ali i antiklerikalnog stajališta s kojima su Orlovi bili ne samo u ideološkom, nego i u pravom fizičkom sukobu, što je bilo zabilježeno dvadesetih godina kod nas. Iz Češke i Slovačke, ideje orlovskog pokreta su se postepeno spuštale, najprije kod Slovenaca, da bi u Hrvatskoj urodile plodom tek iza Prvog svjetskog rata kada su započela prva udruživanja. Prva orlovska društva, osnivaju se diljem gradova Hrvatske koja je tada u Državi, odnosno Kraljevini Slovenaca, Hrvata i Srba, a osnivaju se i među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Iako su mnoga poznata crkvena i laička lica između dva svjetska rata bila usko vezana uz začeće hrvatskog orlovskog pokreta, zatim osnutak Hrvatskog orlovskog saveza (HOS) 1923., te iza njih Sveza Hrvatskih Orlica 1925. godine, spomenimo ličnost karizmatičnog dr. Ivana Merza (1896.-1928.). Ovog katoličkog djelatnika, duhovnog pisaca, profesora, časnika austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu, pokretača Katoličke akcije, Hrvatskog katoličkog pokreta, Orlovskog saveza i nakon svega ličnosti kojega je hrvatska crkvena povijest upisala kao prvog blaženika iz reda crkvenih laika, smatra se ključem za ideju i provođenje pokreta i ujedno osobom koju su pripadnici smatrali “vođom”.Vrlo slično kao tjelovježbeni Hrvatski Sokol, organizacija s predznakom na širenje nacionalne svijesti i Orao ima cilj promoviranje zdravog tijela i duha, ali i s velikim vjerskim predznakom, lojalnosti prema Crkvi i prije svega provođenje katoličkog morala. Također se ne smije izostaviti i izrazito prosvjetna djelatnost. Slično su kao i Sokoli bili uniformirani s kapama, posebnim znakovljem koje je moralo sadržavati križ, a kape koje su nosili i mladići i djevojke resilo je uspravno orlovo pero. Kako vidimo po starim fotografijama ipak se najčešće nosilo sokolovo ili jastrebovo, čestih ptica grabljivica koje obitavaju u našem podneblju. Jednako kao viteška, plemenitaška društva ili redovi iz davnine kojima su ciljevi plemenite ili moralne naravi i Hrvatski orao je imao svoje krilatice – Bog živi!, što će se s krilaticom Žrtva, Euharistija i Apostolat često viđati kao parole na fotografijama sletova, zastavama i slično. Skraćenica Ž.E.A. je zapravo lozinka francuskih Euharistijskih križara s kojima je Ivan Merz bio u doticaju za vrijeme studija u Parizu. Također su Orlovi imali i svoju himnu “Zastave gore” koju su preuzeli iz srodnog slovenskog orlovskog pokreta. Hrvatski orlovski savez postao je masovna organizacija; na svom vrhuncu 1929. godine, brojio je do 11. tisuća članova u preko 200 ogranaka diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. No, ta 1929. godina ujedno je i posljednja.

Uoči tzv. Šestosiječanjske diktature Vlada i Kralj u Beogradu u mnogomu što ima predznak „hrvatsko“ i što prerasta u masovni pokret udaljen od načela „Za kralja i otadžbinu“ uviđa prijetnju. Hrvatski sokol koji je nakon Hrvatske seljačke stranke najmasovnija organizacija u Hrvatskoj novim zakonom mora se ujediniti sa slovenskim i srpskim sokolom u jedinstveni Sokol Kraljevine Jugoslavije, a Hrvatski orao se zabranjuje. Orlovski pokret u Hrvatskoj prestaje trajno postojati. U hrvatskim sokolskim društvima se događaju zaokreti u članstvu i vođenju društva u korist nacionalne jugoslavenske struje, dok se staro vodstvo i članstvo pretežno povlači. Orao kao društvo u kojem je još Ivan Merz prije svoje smrti težio depolitizaciji, nestaje s društvene scene, ali članovi i vodstvo počinju nove aktivnosti mladih te nastaju nova katolička udruženja, usko vezana uz Crkvu koja će djelovati sve do kraja Drugog svjetskog rata, kao baštinici Orlovstva u Hrvatskoj.

(b2)ORLOVSKI SLET 1926. GODINE U POŽEGI(-b2)

Katolička mladež i njihovi voditelji u Požegi budno prate novi trend religije i tjelovježbe. U našem gradu organizirani su gimnastičarski tečajeve već krajem 1920. Službeni naziv Orlice, kao pripadnice ženskog spola prvi puta se spominju 1922., za zaštitnicu određuju sv. Ivanu Orleansku i baš u Požegi te iste godine iznijele su slikovit smisao svog orlovskog nastojanja:“Za nastup, koji kanimo prirediti, moramo sada marljivo vježbati. Ne smijemo osramotiti lijepo orlovsko ime. Poput Rimljana dignut ćemo orla visoko, borit ćemo se pod Kristovom zastavom za svoju katoličku vjeru, dok ne postignemo svoj cilj. Kao orao dignut ćemo se na krilima vjere nebu pod oblake, pred prijestolje Božje, i molim ćemo Svevišnjeg da u skori dan naše pobjede. Onda ćemo od srca pjevati:S visa nebeskog orlujska silaUbit će krivdu, donijet će spas.”

Slet u Požegi održan je početkom kolovoza 1926 godine. Bio je pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera i smatran je najmasovnijim orlovskim okupljanjem u Hrvatskoj. Vodstvo Hrvatskog orla i orlica u Požegi, te Ibrišimovićevo orlovsko okruženje kojemu je Požega bila središte, uhvatilo se u koštac s organizacijskim izazovima gdje je trebalo u gradu i okolici smjestiti i zbrinuti 3000-4000 uzvanika, ali i organizirati dvodnevni program. No, crkvene prilike u Požegi nisu bile idealne. Nešto ranije, 14. lipnja iste godine, zahvatilo je Požegu veliko nevrijeme i orkanski vjetar je srušio crkveni toranj koji je padom razorio krovište i svod tek obnovljene i ukrašene katedrale, oštetivši vrijedne zidne slike Ivekovića i Medovića. Taj ne baš lijep prizor uništene barokne ljepotice dočekao je uzvanike, no ipak slet je sa svojim visokim pokroviteljstvom i uzvanicima iz hrvatskih biskupskih redova donio određenu svotu novca za obnovu crkve sv. Terezije. Da ne odlazimo u detalje Hrvatskog orla u Požegi što je predmet proučavanja autora članka i o čemu će na drugom mjestu biti više riječi, iznijeti ćemo novinski izvještaj dalmatinskih sudionika iz Hrvatskog orla u Šibeniku koji je objavljen kao detaljan putopis sa sleta u Požegi 1926. godine u šibenskom glasilu “Narodna straža” od 12. kolovoza 1926. godine. Tekst je pisan arhaično u duhu vremena, vrlo slikovito iznosi cijeli događaj u Požegi i prenesen je ovdje u originalu uz sitne intervencije za bolje razumijevanje.

“Nakon uspjelih pokrajinskih sletova g. 1924. u Đakovu i g. 1925. u Šibeniku priredio je HOS ove godine glavni pokrajinski slet u SI. Požegi. Kao što je prošlogodišnji slet u Šibeniku bio posvećen proslavi hiljadugodišnjice hrvatskoga kraljevstva, te kao što je Orlovstvo svojim posjetom u Rimu i proslavilo crkvenu jubilejsku godinu, tako je požeškom orlovskom sletu bilo dano obilježje proslave jubileja sv. Franje Asiškoga i franjevačke godine. I ako je ovo bio uglavnom samo pokrajinski slet, ipak su se na njemu u velikom broju našli hrvatski Orlovi i Orlice iz svih hrvatskih krajeva. Računa se, da je bilo sudionika oko 4.000. Osobito su dobro bila zastupana seljačka orlovska i orlička društva. Na ovom se sletu jasno pokazao veliki napredak hrvatskoga orlovstva u ovoj godini. Katolički episkopat zastupala su na sletu presv. gg. biskup đakovački Msgr. Antun Akšamović, biskup šibenski dr. Jerko Mileta i pom. biskup zagrebački dr. Dominik Premuš u zastupstvu pokrovitelja sleta preuzv. nadbiskupa zagrebačkoga dr Antuna Bauera.

Na sletu su sudjelovale 4 orlovske glazbe (Požega, Sarajevo, Đakovo i Dolac). Bilo je i mnogo drugih odličnika. Osječkog velikog župana zastupao je školski inspektor dr. Ernest Pascher. 7. t. mj. priređena je u dupkom punoj dvorani kina „Urania - svečana orlovska akademija sa bogatim i vrlo biranim programom. Jedna točka je bila bolja od druge. No svima su se osobito svidjele simboličke „Slovenske vježbe” đakovačkih članica, simbolička vježba „Hrvatskoj❞ sarajevskih članica i ritmička fantazija „Istarski vapaji❞ zagrebačkih članica, koje sve prikazuju krasnom simbolikom veliku našu tugu i bol za izgubljenom braćom u Koruškoj, Istri, Goriškoj i Primorju. Od osobitog efekta bila je živa slika „Orlovska misao❞ sarajevskih članica na kraju akademije. Iza akademije u 9 sati priređena je lijepa lampionada i podoknica kumi barjaka mil. gđi Marijani pl. Thaller i zastupniku pokrovitelja sleta presv. Premušu. Pred njihovim stanovima povorka se zaustavila, glazbe na pozdrav zasvirale, pjevački zbor otpjevao po dvije pjesme, kumu pozdravio predsjednik požeškog „Orla❞ dr. Julije Radočaj, a zamjenika pokrovitelja predsjednik Imbrišimovićevog orlovskog okružja dr Duka Kuntarić, kuma se srdačno zahvalila, tako i presv. Premuš, a pozdravio je ovom prigodom Orlove i Orliće u ime osječkog vel. župana i dr. Pascher te zaželio najbolji uspjeh i ovom sletu i uopće hrvatskom orlovstvu. Osvanuo je i glavni dan sleta, nedjelja 8. t. mj. Požega je sva vrvjela već rano ujutro brojnim Orlovima i Orlicama, a glazbe veselo svirale budnicu, dok su mužari gromko naviještali svemu građanstvu i gostima veliko orlovsko slavlje. Oko 9 sati uputila se sa sletišta svečana povorka , koja je bila zbilja impozantna i sve zadivila. Vodio ju je načelnik HOS brat D. Žanko. Iza požeške ori glazbe i banderija stupalo je predsjedništvo HOS, pak predsjednici orlovskih okružja i većih društava, a zatim orlovsko i orličko članstvo u odorama i bez odora predvođeno od sarajevske, đakovačke i dolačke orlovske glazbe. Računa se, da je Orlova i Orlica u odorama u povorci sudjelovalo oko 1000, a bez odora oko 2000, tako da ih je ukupno u povorci bilo oko 3000. Krasili su povorku brojni) seljački Orlovi i Orlice u svojim slikovitim i bogatim narodnim nošnjama.

Povorka je prošla oko grada do u Grabrik. U Grabriku je u divnoj hladovini presv. g. dr Dom. Premuš odslužio tihu sv. Misu, preko koje je sarajevska orilovska glazba svirala razne pobožne pjesme, a đački pjevački zbor pjevao. Iza evanđelja je održao lijepu prigodnu propovijed beogradski kateheta Mngr. dr. Magjerec. Neposredno poslije sv. Mise slijedio je blagoslov zastave požeškog „Orla❞, koju je obavio presv. Premuš i tom prigodom progovorio. Nakon blagoslova obavilo se zabijanje zlatnih spomen-čavala, pak je predana zastava barjaktaru. Nakon posvete barjaka otvorio je svečano orlovsko zborovanje dr. Julije Radočaj. Za njim su govorili O. dr Teofil Harapin, potpredsjednica SHO Marica Stanković, dr Đuka Kuntarić, predsjednik HOS dr. Ivo Protulipac, presv. biskup Msgr. Antun Akšamović, seljak Joza Živatović, Slovenac Pavlin i gorički Slovenac dr. Blumat, na što je zaključio zborovanje dr Radočaj. Svi su govornici u svojim govorima isticali osnovna obilježja orlovske organizacije i orlovstva, koja ga čine posebnom preporodnom organizacijom u našem narodu. Poslije zborovanja krenula je povorka na Wilsonov trg, gdje je bio pozdrav barjacima i kumi te odličnicima i razišla se pred kolegijem.

Popodne je na sletištu kod kolodvora bio javni nastup. Radi lošega vremena moglo je nastupiti samo muško i žensko članstvo sa prostim vježbama, koje su baš skladno i lijepo izvedene. Na hiljade je bilo gledalaca. Muškoga članstva je nastupilo 250, a ženskoga 150. Naraštaj je uprav počeo vježbati, kad je udario silni pljusak, koji je spriječio, da se izvedu daljnje točke bogatog i vrlo biranog programa. Zbog istoga razloga pučka svečanost nije se održala na sletištu, već u kolegiumu te je protekla u najboljem raspoloženju i redu. Već uvečer 8. t. mj. otputovao je glavni dio učesnika. Svečan je i srdačan bio doček i susretaj braće i sestara. Još svečaniji i srdačniji je bio rastanak i oproštaj. Ovaj veliki slet je novi dokaz orlovskoga preporoda, koji se širi na sve strane i koji će nam narod dovesti preko katoličke Crkve k Bogu. Orlovstvo osvaja duše, mlada srca gore za njim, gaze sve zapreke i hite k cilju, jer je orlovstvo našlo put, kojim se najbolje dolazi do obnove i kršćanskoga podignuća naše narodne duše. Da nam Bog poživi takvo orlovstvo!”Narodna straža, Šibenik, 12. kolovoza 1926.