ROĐEN NA DANAŠNJI DAN: Boro Pavlović-jedan od najplodnijih hrvatskih pjesnika poslije Drugoga svjetskog rata

Hrvatski književnik i publicist Boro Pavlović rođen je u 27. travnja 1922. godine Požegi. Pripadao je hrvatskoj pjesničkoj avangardi poslije Drugoga svjetskog rata, a ovaj istaknuti pjesnik i autor brojnih i lijepo opremljenih slikovnica za djecu nerijetko je nazivan, uz Juru Kaštelana i Radovana Ivšića, i hrvatskim Prevertom. Treba naglasiti da je bio svestranog obrazovanja, erudit i značajna ličnost hrvatske književnosti dvadesetog stoljeća. U Zagrebu je diplomirao na Pravnom (1944), zatim i na Filozofskom fakultetu (1949), a osim ovih studija, studirao je i tehniku, arhitekturu i medicinu. Pjesme počinje objavljivati u Savremeniku 1940., a prva značajnija Pavlovićeva zbirka je Poezija (1945). Boro Pavlović jedan je od najplodnijih hrvatskih poslijeratnih pjesnika, a u svom produktivnom i raznovrsnom opusu mijenja poetička polazišta. Povremeno naginje nadrealizmu i automatskomu pisanju ili konstruktivizmu i ikoničnosti stihovnoga znaka, a takvu praksu često spaja s idejom o potrošivosti poezije u modernom vremenu, služeći se i nepjesničkim žargonom, humorom, popularnim izričajem pa i rječnikom promidžbe. Njegove pjesme bile su prožete širokom slavonskom dušom. Zanimljivo je da zbirku Novina iz 1954. godine tiska u formi novinskog izdanja. Književni kritičari Pavlovićevo djelo povezuju sa zrelim pjesništvom Tina Ujevića ili s Ivšićevim nadrealizmom, a dio je pjesničkog i književničkog naraštaja koji se potvrdio u poznatom književnom časopisu Krugovi. Potrebno je naglasiti da Pavlovićevo najaktivnije razdoblje, sa čak dvadesetak objavljenih zbirki i poema, uz esejistiku, nije dovoljno vrednovano. Mnogo je pisao, godišnje je objavljivao i po nekoliko zbirki pjesama i drugih radova. Tako je rekordna i iznimna 1954. godina u kojoj je objavio nevjerojatnih šest samostalnih i dvije skupne knjige pjesama, zbirku kratkih priča, dva izbora grobnih natpisa i libreto za poetsku operu, a sve u vlastitoj nakladi. Po samoj pjesničkoj vrijednosti i po tome što njegova poezija i danas pobuđuje zanimanje, Pavlović je jedno je od najistaknutijih imena u hrvatskoj pjesničkoj povijesti, posebice onoj 20. stoljeća. Akademik Dubravko Jelčić je istaknuo kako je Boro Pavlović „kao pravi Požežanin, koji je cijeloga života pio vodu s Tekije, bio vesela šijačka narav. Po svome humoru kao da je izravni potomak jurkovićevsko-korajčevske tradicije, a po svojoj pjesničkoj plodnosti bliži slavonskoj njivi, nego škrtoj ličkoj zemlji, iz koje vuče lozu“. Uz svoje književno djelovanje, Boro Pavlović obavljao je funkciju direktora galerije LIKUM, bio je, među ostalim, urednik časopisa “Arhitektura” te suosnivač lista “Čovjek i prostor“. Zbog tada “neprijateljskog rada i djelovanja”, Boro Pavlović isključen je 1960. godine iz Društva književnika Hrvatske. Ovaj osebujni i svestrani Požežanin i pomalo zaboravljeni pjesnički virtuoz preminuo je 7. rujna 2001. u Dugoj Resi, u 80. godini života.