Prije 141. godinu preminuo Vilim Just, građevinski inženjer, skladatelj i prvi zborovođa Hrvatskog pjevačkog društva „Vijenac“

Prije 141 godinu na današnji je dan 6. travnja 1883. u Požegi preminuo Vilim Just, građevinski inženjer, glazbenik, skladatelj i prvi zborovođa Hrvatskog pjevačkog društva „Vijenac“. Rođen je u Frankfurtu na Odri 19. prosinca 1826., maturira u Beču 1842.,  a diplomira u ovom gradu na Politehničkom institutu 1849..godine. Od 1851. do 1853. bio je mjernički pristav u Osijeku, gdje je upoznao i biskupa J, J. Strossmayera, a u ovom gradu se i oženio. Zatim radi kao županijski mjernik u Požegi od 1854. do 1863, u Rijeci od 1863. do 1871,  a do kraja života ponovno djeluje  u Požegi. Dolaskom u Požegu zavolio je hrvatsku narodnu melodiju i običaje, sprijateljio se s požeškim rodoljubima i dobro naučio hrvatski jezik.  Osnovao je pjevački amaterski zbor koji 1882. dobiva ime Hrvatsko pjevačko društvo „Vijenac“, a u njemu radi dobrovoljno.

Just nedvojbeno postaje najvažnija glazbena ličnost Požege, a s velikim entuzijazmom i poletom okuplja pjevače, održavajući kulturne veze sa Zagrebom, Pjevačkim društvom „Kolo“ i Glazbenim zavodom. Uglazbio je oko 50 hrvatskih pjesama za zbor i solo uz pratnju glasovira. Istaknuo se kao organizator koncertnoga života i zborovođa u Požegi te priređivanjem glazbenih priredba u dvorcu Julija Jankovića Daruvarskog u Stražemanu. Treba napomenuti da je utemeljitelj i Gradske glazbe u Požegi, Obilježje Justovih skladbi je  melodijska, ritmička i harmonijska jednostavnost te uglavnom domoljubna tematika tekstova. Katkada su inspirirane hrvatskim pučkim popijevkama, a tijekom njegovog života bile su nerijetko izvođene te uklopljene u standardni koncertni program mnogih pjevačkih društava.

Vilim Just  sudjeluje u radu niza kulturnih i dobrotvornih požeških udruga, a jedan je od osnivača Društva za pomoć siromašnim učenicima Gimnazije te Društva za poljepšanje grada. Tako je 1872. godine bio član komisije koja je utvrdila da su prostorije u gimnazijskoj zgradi, koja je sagrađena 1726. godine, zbog vlage opasne za zdravlje učenika. Stoga je izradio nacrt za novu gimnazijsku zgradu koja je 1877. predana na korištenje. Osim toga bio je poticatelj uređenja parka Tekija i Strossmayerovog šetališta, a zbog svojih zasluga proglašen je počasnim građaninom Požege. Pokopan je na gradskom groblju sv. Ilije. Na njegovoj nekadašnjoj kući u Županijskoj ulici RKUD „Vijenac“ podigao mu je 9. prosinca 1972. spomen-ploču, a jedna požeška ulica dobila je po njemu ime.