Mladi vinogradar Damjan Koppi vraća život starim požeškim vinogradima

Požega i njezina okolica ponovno dobivaju mlade ljude koji u vinogradarstvu vide svoju budućnost. Među njima je i mladi Požežanin Damjan Koppi, magistar vinogradarstva i vinarstva, smjer ekološke proizvodnje, koji se nakon petogodišnjeg školovanja u Zagrebu vratio u rodni grad i odlučio svoje znanje primijeniti upravo u požeškom vinogorju.

Prva ozbiljnija radna iskustva u struci stjecao je kod poznatog vinogradara i vinara Ivana Enjingija u Hrnjevcu, a odnedavno je preuzeo vođenje kompletnog vinogradarstva Mladenić u Grabarju. Istodobno razvija i vlastitu proizvodnju. Za svoje potrebe počeo je obrađivati tri vinograda na Velikom kamenu u Požeškoj gori iznad Požege, gdje je ove godine imao i prve ozbiljnije berbe.

Riječ je o dva vinograda u najmu, ukupne površine oko 1,3 hektara, koje postupno obnavlja, dok ulazi i u posjed vinograda površine gotovo jednog hektara. Posebnu vrijednost tom imanju daje vinogradarska kuća, za koju Damjan ističe da je jedna od najstarijih u požeškom vinogorju.

U vinogradima prevladava graševina, a zastupljeni su i rajnski rizling, sauvignon, pinot bijeli, bouvier, plemenka, traminac i muškat. Proizvodnja je ekološki usmjerena, pa su ove godine provedene samo tri zaštite. Tome je pogodovala i suša, a dvije zaštite obavljene su sumporom, dok je protiv pepelnice korišten kalijev bikarbonat. Posebnu pozornost posvećuje i gnojidbi. Umjesto mineralnih gnojiva koristi stajski gnoj koji nabavlja na stočnoj farmi u Jakšiću.

Ovogodišnja berba, međutim, pokazala je i drugu stranu ekstremno sušnih uvjeta. Količina grožđa bila je za oko trećinu manja od očekivane, no kvaliteta je, prema Damjanovim riječima, iznimna. Grožđe je sadržavalo manje soka, ali je zbog koncentracije i zdravstvenog stanja dalo vrlo kvalitetnu sirovinu za buduća vina.

Podrum je smjestio u obiteljskoj kući u Osječkoj ulici u Požegi. Za sada raspolaže osnovnom opremom i strojevima, koje postupno nabavlja, no planovi su mu puno veći. Namjerava nastaviti obnovu zapuštenih vinogradarskih površina, proširiti vlastite nasade, unaprijediti proizvodnju, a u budućnosti vinogradarstvo povezati i s turističkom ponudom.

U svemu tome oslanja se na znanje stečeno tijekom školovanja, ali i na iskustvo koje je stekao radeći s iskusnim vinogradarima. Član je požeške Udruge voćara, vinogradara i vinara „Stjepan Koydl“, gdje također ima priliku razmjenjivati iskustva s drugim proizvođačima.

Damjanov put zanimljiv je i zbog činjenice da je tijekom školovanja bio korisnik državne stipendije te stipendije Zaklade „Milan Grgić“ odnosno Zaklade Michaela Grgića. Nakon završetka studija odlučio je vratiti se u Požegu, a stečeno znanje danas primjenjuje na obroncima Požeške gore.