Kutjevo d.d. učvrstilo poziciju među top 5 proizvođača kukuruza u Hrvatskoj

Prema najnovijim privremenim podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku, proizvodnja kukuruza za zrno u Hrvatskoj zabilježila je porast u 2024. godini. Ukupno je proizvedeno nešto više od dva milijuna tona, što predstavlja povećanje od 102 tisuće tona u odnosu na 2023. godinu. Ključan faktor rasta bio je veći prosječni prinos, koji je ove godine iznosio 7,7 tona po hektaru, u odnosu na 7,4 tone u prethodnoj godini.

(b2)Stabilne površine, ali manje proizvođača(-b2)

Iako se broj proizvođača smanjuje, ukupne površine pod kukuruzom ostaju stabilne. U 2024. godini ovu najzastupljeniju ratarsku kulturu uzgajalo je 62.323 proizvođača u sustavu potpora, na više od 283 tisuće hektara, od čega je 2,7 tisuća hektara bilo pod ekološkom proizvodnjom. Usporedba s 2020. godinom pokazuje pad broja proizvođača za 5.600, dok su obrađene površine ostale gotovo nepromijenjene.

(b2)Veliki proizvođači i dalje dominiraju(-b2)

Kao i prethodnih godina, najveći dio domaće proizvodnje dolazi od nekolicine velikih proizvođača. Deset najvećih proizvođača zauzelo je ukupno 20,3 tisuće hektara, što čini 7 posto ukupne proizvodnje kukuruza u zemlji.Na vrhu liste i dalje je Belje plus iz Darde, koje je pod kukuruzom imalo 7,1 tisuća hektara, čime značajno prednjači pred konkurencijom. Slijedi Vupik plus iz Vukovara s 2,6 tisuća hektara, dok je treće mjesto pripalo Novom agraru iz Osijeka, koji je kukuruz zasijao na 2,2 tisuće hektara. Četvrti najveći proizvođač bio je Kutjevo d.d., s 1.793 hektara.

(b2)Trendovi i izazovi(-b2)

Unatoč padu broja malih proizvođača, sektor proizvodnje kukuruza pokazuje stabilnost, a čak i blagi rast, zahvaljujući tehnološkom napretku i većim prinosima po hektaru. No, trend konsolidacije proizvodnje u rukama velikih sustava ostaje izražen, što dugoročno može imati značajan utjecaj na strukturu domaće poljoprivrede.Kombinacija klimatskih uvjeta, poticajne politike i ulaganja u agrotehniku očito doprinosi učinkovitijoj proizvodnji, no buduća stabilnost i raznolikost sektora ovisit će i o održivosti manjih proizvođača, osobito u kontekstu sve izraženijih klimatskih i tržišnih izazova.