KRAJ JEDNE ERE: Bageri sravnili s zemljom ʼPapukʼ , sjećanje na ʼČiča Matuʼ i miris požeške tradicije

Dok se prašina sliježe nad ruševinama nekadašnjeg giganta u Industrijskoj ulici, Požežani sa sjetom promatraju kako s lica zemlje nestaje Mesna industrija ❞Papuk❞. Strojevi su ovih dana dovršili ono što su godine propadanja započele od simbola koji je desetljećima bio ponos i hranitelj požeškog kraja, uskoro neće ostati ni kamen na kamenu.

Za generacije radnika i građana, ❞Papuk❞ nije bio samo sklop proizvodnih pogona, hala i hladnjača. Bio je to pojam kvalitete koji je Požegu stavio na mapu najvažnijih gastronomskih središta bivše države. Iz ovih su pogona izlazili proizvodi koji su bili standard za izvrsnost, a ime koje se izgovaralo s posebnim poštovanjem bio je čuveni kulen ❞Čiča Mata❞.

Taj je kulen, spravljen po strogo čuvanim recepturama slavonskih majstora, bio nezaobilazan gost na najsvečanijim stolovima, ali i prestižni izvozni adut. Uz njega, ❞Papuk❞ je bio sinonim za vrhunske polutrajne proizvode, salame koje su mirisale na pravo meso i začine, te svježe meso vrhunske kvalitete koje je svakodnevno opskrbljivalo police i rashladne vitrine trgovina od Slavonije do Jadrana.

Osnovan i razvijan u zlatno doba slavonske poljoprivrede, ❞Papuk❞ je bio srce sustava koji je povezivao selo i grad. Tisuće kooperanata i radnika činili su ekosustav koji je jamčio sigurnost. Međutim, tranzicijska vremena, privatizacije, polako su gasili sjaj ovog diva.

Nakon što su pogoni utihnuli, zgrade su godinama stajale kao sablasni podsjetnik na propuštene prilike. Danas, dok bageri raščišćavaju teren, briše se vizura grada na koju smo navikli, ali ostaje gorka činjenica da Požega gubi još jedan komadić svoje industrijske povijesti.

Iako će na mjestu tvornice vjerojatno niknuti novi trgovački centri ili nešto drugo, u kolektivnoj memoriji Požežana ❞Papuk❞ će ostati živ dokle god se prepričavaju priče o radničkim marendama, mirisu sušara i pušnica koji se širio gradom i onom neponovljivom okusu ❞Čiča Mate❞ koji moderni industrijski proizvodi teško mogu kopirati.

Povijest je ispisana, strojevi su odradili svoje, a Požega se danas, s dozom sjete, oprašta od svog nekadašnjeg ponosa.