Bivši sudac Predrag Dragičević stisnut uza zid iskazima bivših kolega: U središtu slučaja pogodovanje bivšem požeškom gradonačelniku!?

Suđenje bivšem sucu Županijskog suda u Slavonskom Brodu Predragu Dragičeviću i bivšem požeškom gradonačelniku Darku Puljašiću pred Županijskim sudom u Osijeku otvorilo je niz neugodnih pitanja o funkcioniranju pravosudnog sustava, unutarnjim kontrolama i načinu na koji su se prije osam godina donosile i evidentirale sudske odluke.

USKOK Dragičevića i Puljašića tereti za kaznena djela primanja i davanja mita u okviru navodnog dogovora o međusobnom pogodovanju od veljače 2018. do kraja 2020. godine. Obojica su se na početku suđenja izjasnila da se ne smatraju krivima.

No jučerašnja rasprava, održana pred sudskim vijećem kojim predsjeda Vesna Osmanović, uz članove Antu Bušića i Mladena Radičevića, ponudila je posebno zanimljiv pogled u ono što se 2018. godine događalo unutar Županijskog suda u Slavonskom Brodu.

Pred sudom su svjedočili tadašnji Dragičevićevi kolege, danas sutkinja Visokog kaznenog suda Marija Balenović, sudac Županijskog suda u Slavonskom Brodu i zamjenik predsjednice suda Mile Soldo te nedavno umirovljeni sudac Nenad Vlašić.

Njihova svjedočenja nisu donijela samo različita sjećanja na jedan sudski predmet. Otvorila su i pitanje kako je moguće da se u sustavu koji bi trebao počivati na strogo propisanim pravilima, kontroli i dokumentiranju postupaka odluke potpisuju gotovo rutinski, da članovi vijeća priznaju kako nisu detaljno pregledavali cijeli spis te da sudac izvjestitelj, nakon što je službeni evidentičar odbio potvrditi odluku, navodno sam provede njezinu evidenciju.

U središtu slučaja nalazi se odluka kojom je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o obustavi kaznenog postupka protiv tadašnjeg gradonačelnika Darka Puljašića.

Prema iskazu Marije Balenović, sudac izvjestitelj bio je upravo Predrag Dragičević. On je vijeću izložio predmet i predložio odbijanje žalbe Općinskog državnog odvjetništva. Na pitanje članova vijeća postoji li u predmetu kakva bitna povreda, prema njezinu svjedočenju odgovorio je da nema.

Balenović je pred sudom objasnila kako ona i Vlašić nisu detaljno proučavali cijeli spis jer su se oslanjali na suca izvjestitelja.

Upravo je ta tvrdnja možda jedan od najneugodnijih detalja cijelog postupka. Ako se odluke koje mogu odlučivati o nastavku ili završetku kaznenog progona donose tako da većina članova vijeća sadržaj spisa poznaje prvenstveno iz referiranja jednoga suca, tada se nameće pitanje koliko sustav doista ima ugrađenih zaštitnih mehanizama ako taj sudac pogriješi, ili, kako tvrdi optužba u ovom postupku, eventualno djeluje iz nedopuštenih razloga.

Još ozbiljniji obrat nastao je kada je odluka stigla sucu Mili Soldi, zaduženom za evidenciju sudske prakse.

Soldo je rekao da je, čim je pročitao prvostupanjsko rješenje, ostao „šokiran“, ocijenivši ga pravno problematičnim jer je postupak obustavljen pozivanjem na dva razloga koja su se, prema njegovu tumačenju, međusobno isključivala.

„Predraže, ja to neću evidentirati jer odluka ne valja! Prvostupanjsko rješenje ima bitnu povredu i to se mora ukinuti“, ispričao je Soldo pred sudom, opisujući razgovor s Dragičevićem.

Prema njegovu iskazu, Dragičeviću je rekao da ponovno sazove vijeće kako bi problem iznio pred ostalim članovima. Ali vijeće se, prema Soldinu svjedočenju, više nije sastalo s njim.

Umjesto toga, desetak dana poslije u sustavu e-Spis vidio je, kako je naveo, da je Dragičević sam proveo evidenciju odluke vlastitog vijeća i ona je otpremljena iz suda.

Ako se ti navodi tijekom postupka potvrde, upravo je to dio slučaja koji može biti posebno težak za pravosuđe. Ne radi se samo o tome je li jedna odluka bila pravilna ili pogrešna, nego o pitanju poštivanja mehanizma unutarnje kontrole koji postoji upravo zato da prije otpreme sudske odluke bude provjerena njezina usklađenost sa sudskom praksom i pravilima postupka.

Soldo je kategorički odbacio tvrdnju da iza njegova odbijanja evidentiranja odluke stoje „osobni razlozi“. Rekao je da nikakav osobni sukob s Puljašićem nije imao te da su razlozi bili isključivo stručni i pravni.

S druge strane, i Balenović i Vlašić svjedočili su da im je Dragičević problem sa Soldom predstavio drukčije – kao pitanje njegovih navodnih osobnih razloga.

Tu se pojavljuje još jedna ozbiljna pukotina u cijeloj priči: je li ostalim članovima vijeća prešućeno da evidentičar odluci prigovara zbog konkretne pravne povrede?

Nenad Vlašić kazao je kako je smatrao da se radi o osobnom animozitetu jer mu je tako, kako tvrdi, situaciju prenio Dragičević. Isto je poslije naveo i u pisanom očitovanju predsjedniku suda.

A potom se pojavila i službena zabilješka od 15. listopada 2018. godine. Na njoj se nalaze potpisi članova vijeća, a iz sadržaja proizlazi da je vijeće donijelo odluku da Dragičević sam provede evidenciju.

Dvoje svjedoka koji su je potpisali tvrde da se takve posebne sjednice vijeća – ne sjećaju.

Marija Balenović priznala je svoj potpis, ali rekla da su u to vrijeme daktilografkinje donosile velik broj dokumenata na potpis te da se potpisivalo „automatski“, uz povjerenje u kolege.

Vlašić je također potvrdio da je potpis njegov, ali se okolnosti potpisivanja ne sjeća. Naglasio je kako posebnog sastanka troje sudaca o zamjeni evidentičara, prema njegovu sjećanju, nije bilo.

Upravo takva svjedočenja možda i najviše zabrinjavaju iz perspektive povjerenja građana u pravosuđe. Sudske odluke, službene zabilješke i potpisi sudaca ne bi smjeli biti administrativna formalnost koju netko stavlja pred suca u gomili papira. Posebno ne kada dokument treba opravdati postupanje koje odstupa od redovne procedure.

USKOK u optužnici tvrdi da su Dragičević i Puljašić imali dogovor o međusobnom pogodovanju, pri čemu je Dragičević, tada kao sudac, prema optužbi Puljašiću pomagao u vezi sa sudskim predmetima, dok je Puljašić navodno pomagao oko radnog statusa članova Dragičevićeve obitelji. To su optužbe koje tek trebaju biti dokazane u sudskom postupku.

Zbog toga je važno razdvojiti dvije stvari. Kaznena odgovornost Predraga Dragičevića tek se utvrđuje i o njoj će odlučiti sud. Međutim, ono što su njegovi bivši kolege opisali pod prisegom već sada otvara legitimna pitanja o funkcioniranju tadašnjeg sudskog sustava, tko je provjeravao suca izvjestitelja, kako je moguće zaobići evidentičara, zbog čega se pravni prigovor navodno pretvorio u „osobni razlog“ i kako su se potpisivali dokumenti kojih se potpisnici danas ne sjećaju.

Jer ako se od građana traži bezuvjetno poštivanje sudskih odluka, onda građani imaju jednako pravo očekivati da se unutar sudova procedure poštuju bez prečaca, improvizacija i „automatskog“ potpisivanja.

Suđenje se nastavlja 25. studenoga, kada bi trebali biti saslušani aktualni suci Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Mirko Svirčević i Damir Ronko i načelnik Policijske uprave požeško-slavonske Željko Grgić. Nova rasprava zakazana je i za 2. prosinca, kada bi trebali svjedočiti Zvonimir Leopoldović te Igor i Lea Dragičević.

Pred sudskim vijećem tako ostaje posao utvrditi je li ono što danas izgleda kao niz krajnje neuobičajenih pravosudnih poteza bilo posljedica nemara, loše prakse i neformalnog funkcioniranja sustava, ili dio kaznenog dogovora koji tvrdi USKOK. Do pravomoćne odluke obojica optuženika smatraju se nevinima.