BORISLAV MILIČEVIĆ Od profesora do gradonačelnika - vrućeg srca i hladne glave!

Borislav Miličević kandidat za gradonačelnika koalicijske liste HDZ-HSU na lokalnim izborima dobio je najveće povjerenje Požežana u prvom krugu izbora te u drugi krug ide s gotovo 600 glasova više od konkurencije. Ovaj biotehnolog, redoviti profesor u stalnom zvanju, dekan Fakulteta turizma i ruralnog razvoja, hrvatski branitelj i otac troje djece, koji je znanja i zvanja stjecao u Zagrebu i Osijeku, ali i na University of Maryland u Washingtonu, uvjeren je kako gradu kojeg neizmjerno voli može dati još više. U izbornu utrku ide sa sloganom Zajedno za Požegu, jer kako ističe – bez zajedništva nema ni Požege.
S obzirom na vaše impresivno obrazovanje koje ste stjecali i izvan granica Europe, na vašu iznimnu profesionalnu karijeru, što vas je motiviralo na još jedan, ovaj, novi životni izazov?
-Potekao sam iz realnog sektora. Dva desetljeća sam radio u realnom sektoru, radio sam s ljudima. I u tom periodu upoznao sam toliko dobrih, vrijednih, “malih” ljudi koji žive u ovom gradu i žive za ovaj grad i koji crpe svoje identitet iz ovog grada. I u tom gradu su spremni stvarati svoj život, razvijati svoje obitelji i povezivati se sa svim vrijednostima koje svjedočimo u ovom gradu. To je nešto iznimno važno – kad čovjek shvati da je nasljeđe grada kojim se ponosimo veće od svakog ponaosob ali ugrađeno u zajednički kod, u jednom trenutku života osjeti potrebu dati više i gradu i zajednici. Meni se evo pružila prilika realizirati to s mojim Požežanima i prihvatio sam s velikim uvjerenjem ovaj životni izazov. I zato idemo do kraja – Zajedno za Požegu.

Dolazite iz snažne političke opcije koja je vladajuća i na nacionalnoj i na lokalnoj razini. Što je u proteklom mandatu izgrađeno ili pri dovršetku a da ujedno predstavlja i čvrsti temelj za daljnji ukupni razvoj grada?
-Izgrađeno je jako puno i to svatko mora primijetiti. Dovršena je aglomeracija Požega, možda najveći projekt koji po dovršetku više nije vidljiv, ali stvorena je podloga za zelene tranzicije, Požega može postati zeleni, “zero waste” grad, a najveći i najčvršći temelj je stvoren. No, to nije napravljeno bez velike, esencijalne podrške Hrvatske vlade i Hrvatskih voda jer to prelazi sve naše mogućnosti gradskog proračuna. I dobro je što smo imali snažnu sinergiju između lokalne i nacionalne razine, jer da toga nije bilo vjerojatno bi to sve nešto duže potrajalo i nisam siguran da bi to danas imali riješeno. A to je osnova za sve – nema razvoja gospodarstva ako nemate razvijenu infrastrukturu i ako ćete u Europskoj uniji opterećivati okoliš. I drugi gotovi projekti su značajni – izgrađen je novi vrtić, dovršen je muzej, čuvar povijesti i baštine kakav naš drevni grad, srce Slavonije kad je kultura u pitanju, zaslužuje. Izgrađena je nova tržnica kao preduvjet za realizaciju velikog projekta iz ITU mehanizma, a riječ je o revitalizaciji povijesne jezgre koja uključuje rekonstrukciju trga, podzemne garaže, multifunkcionalnu dvoranu i nove prodajne prostore, izgrađen je novi atletski stadion koji će uskoro biti predan na korištenje, obnovljeno je desetak gradskih ulica koje su tražile obnovu, ali to ćemo, kako bi imali ravnomjerni razvoj grada nastaviti i dalje. I opet, ništa od toga ne bi bilo bez suradnje na svim razinama.
Što imate u svom portfelju kao planove?
-Uz revitalizaciju povijesne jezgre, tu su i drugi projekti važni za obrazovni, kulturni i svekoliki identitet Požege, a za koje su osigurana sredstva. Ponajprije to je izgradnja osnovne škole u Babinom viru kako bi osigurali europski standard jednosmjenskog rada, ali i kako bismo tom gradskom prostoru vratili živost, da on postane jedno urbano središte Požege kojim se možemo ponositi. Jer, to je urbana cjelina, netko prije nas zamislio je taj dio kao cjelinu s visokim indeksom urbanizacije i sada su potrebni dodatni sadržaji. A dodatni sadržaj je upravo škola koja donosi zaokruženost. Tu su i vrtići, proširenje i dogradnja vrtića u Rudinskoj, izgradnja vrtića u Mihaljevcima. Jer moramo osigurati izvrsne uvjete za naše najmlađe i ne samo to – vrtić nije samo čuvaonica. Trebamo ih uključiti u predškolski obrazovni sustav jer danas se očekuje da djeca u najmlađoj dobi usvoje neka temeljna znanja i temeljne vrijednosti koje Europska unija promiče, a mi smo članica Europske unije.

Spomenimo i brzu cestu – povijesni trenutak kojem smo svi nedavno svjedočili bio je potpisivanje ugovora s izvođačima radova. I to će doista, nije pretjerano kazati, promijeniti gospodarski portret našeg grada, zar ne?
-Ne, ništa nije pretjerano. Mi smo povlaštena generacija i ponosit ćemo se za desetljeće, dva zbog toga projekta. On je godinama odgađan iz jednostavnog razloga – to je građevinski iznimno zahtjevan projekt kojeg je hrvatska operativa teško mogla izvesti i s druge strane, iznimno skup projekt. Sada se dogodilo to – izlazi omotnica 2027. godine ili sada ili tko zna kad – i hrvatska Vlada uočila je da smo bili jako strpljivi kao građani, naše je gospodarstvo trpjelo, svi smo ponaosob trpjeli jer smo manje dobiti ostvarivali – i sad je došlo vrijeme da se sredstva koja postoje ulože u taj projekt. To nije samo prometnica, naše gospodarstvo dobiva priliku razviti se i taj razvoj ne ide ako nemate brzu i jednostavnu prometnu poveznicu. A europska prometna žila kucavica je nama na 15 kilometara, ako napravimo brzu cestu.
Razvoja nema ni bez visokog obrazovanja, bez struke i znanja. Rekla sam, vaša znanstvena, profesionalna karijera je impresivna, a upravo vaše samopouzdanje dovelo je i fakultet u srce našeg grada…
-Puno je ljudi uključeno u dolazak fakulteta u naš grad. Trebalo je to dogovoriti na nacionalnoj razini, trebalo je prihvatiti s te razine model da Sveučilište J. J. Strossmayera postaje regionalni lider i da zemlje u okruženju Mađarska, Bosna i Hercegovina, Srbija gravitiraju tom sveučilištu čiji je rektorat u Osijeku. To sveučilište, kako bi postao takav lider trebalo je izaći u svoje okruženje i oni su to učinili – izašli su, a model da Veleučilište iz nastavne transformiramo u znanstveno-nastavnu visokoobrazovnu instituciju bio je idealan. Prilika je bila idealna, ali to je bio korak od sedam milja koji smo uspješno prešli. Volio bih da ljudi prihvate tu potrebu jer Veleučilište nije bilo i ne može postati znanstvena institucija, a ako nemate znanstvenu komponentu zaposlenici se ne mogu baviti znanošću. Mogu hobistički, no ne mogu doprinositi razvoju studijskih programa tako da najnovija postignuća stavljaju u te znanstvene programe. Pa su nam znanstveni programi stari 20 godina koliko je bilo staro i Veleučilište, a tu nema napretka. Ovako naši nastavnici imaju priliku da se razvijaju kao znanstvenici, da stvaraju znanstvene veze po svijetu i da onda kroz te veze osiguraju transfer tehnologija i znanstvenih spoznaja u gospodarstvo. Zato smo prešli Rubikon, prešli smo u nešto nepoznato ali uzbudljivo i s puno potencijala. I to je tek početak. A naša Požega dobila je jednu novu silnicu u reputaciji, novi vjetar u krila, novu oznaku u “osobnoj iskaznici” kao sveučilišni grad, grad na putu znanstvenog razvoja. Požega se vratila u akademske pozicije koje joj doista i pripadaju. Ponosan sam na to.
Kakvi su planovi za našu budućnost, za mlade koji trebaju prvi obiteljski dom, kako ih zadržati. Stan je nasušna potreba?
-Tako je. Priuštivo stanovanje ne smije biti floskula. Moramo osigurati uvjete za život i našim mladim obiteljima, ali i našim seniorima. Jer u centru grada puno je stanova, vrlo zahtjevnih za njihove vremešne stanare i tu se moraju iznaći rješenja kroz urbane sredine. Grad mora funkcionirati kao moderna urbana središta. Kao što ćemo u Babinom viru izgraditi školu tako i u drugim dijelovima grada već postoji infrastruktura, potencijal za priuštivo stanovanje poput Ulice Brune Bušića. Već smo obavili inicijalne razgovore s resornim ministrom i postoji mogućnost da se povuku određena sredstva i iz drugih izvora osim gradskog proračuna, ali svakako će to biti u fokusu, koncepciju imamo idemo dio po dio, korak po korak. Ali to je upravo to – iskoristiti nacionalnu snagu za našu lokalnu viziju.
Idemo malo razgovarati o kulturi. U gradu koji ima jednu od najljepših Knjižnica u Hrvatskoj, jedan od najuređenijih Muzeja s iznimnom izložbenom i edukativnom aktivnošću, Kazalište koje osvaja nacionalne nagrade i Glazbenu školu u kojoj svira Ivo Pogorelić, Državni arhiv koji će uskoro imati nove prostore – vaš protukandidat na ovim izborima širom zatvorenih očiju prođe pored toga svega i rezolutno ustvrdi kako “godine prolaze, a Požega kulturno propada”. Kako to komentirate?
-Ah, kao predizbornu kampanju u kojoj se daju bombastične izjave kako bi se potaklo birače ili tako zauzela pozicija vidljivosti. No, Požega sada ima više no ikad mogućnosti i potencijala baš u kulturnom segmentu. Sve je stvoreno! Kad uđete u našu Knjižnicu, u hram znanja, ne možete da ne zamijetite mlade ljude koji tamo dolaze. Njih ništa ne prisiljava, privlači ih to ozračje, to svjetlo znanja u prekrasnom spoju moderne arhitekture i onog što su nam naši preci izgradili i ostavili. I još ljepše – ljudi koji tamo rade prepoznali su to i danas Knjižnica živi i razvija se. Jednako je u Gradskom muzeju čuvaru povijesti koji je konceptom tako moderan i svima nama vraća vjeru u instituciju muzeja, u Kazalištu koje je prepoznato na nacionalnoj razini i gdje se stvara jezgro mladih profesionalnih umjetnika, a vjerujem u budućem razdoblju će dobiti i bolje uvjete. To su naše Požežanke i Požežani, ljudi koji ulažu svoje znanje, vještine i ljubav u tim institucijama i koji imaju i podršku resornog ministarstva, čvrstu poveznicu, a zaslužuju i našu podršku. To su plodovi koje smo ostvarili u zajedništvu i u zajedništvu u njima uživamo. Imamo obrazovnu vertikalu od vrtića do fakulteta, imamo kulturu u punom zamahu, središte Biskupije, koncentracija je to kakve nemate nigdje u Europi. To je grad koji ne može biti zaobiđen niti u kojem segmentu jer iskra povijesne vedrine kojom se Požega oduvijek ponosila gori i to samo treba nastaviti. Na gubitku je samo onaj tko to ne prepoznaje. I zato sam se uhvatio s ovim izazovom u koštac – hajdemo zajedno, zajedno za Požegu.

Zašto glas dati Borislavu Miličeviću, zašto prepoznati vašu opciju i krenuti “Zajedno za Požegu”?
-Pozvao bih sve najprije – da izađu na izbore, jer to je demokracija. A zašto glasati za projekt “Zajedno za Požegu”? Pa zato kako bismo stvorili Požegu onakvu kakvu svi želimo! Jer, Požega bez Požežanki i Požežana, bila ona okovana zlatom, svilom i kadifom, nije Požega kakvu mi želimo. Što god mi napravili, ako neće u tome sudjelovati naši građani – neće biti sreće u ovom gradu. A ovaj grad bit će onoliko sretan i lijep koliko smo mi sretni u njemu. Mi smo se 90-ih godina odlučili braniti i boriti za Požegu. Danas je puno bolja, puno izgrađenija, ali kao da mnogima nedostaje taj osjećaj, jer smo taj zanos, tu ljepotu u oku izgubili. Samo to želim – da svatko od nas u sebi pronađe to zrno sreće i vidi tu ljepotu koja je oko nas. Izađite na izbore hladne glave i vrućeg srca. Hladne glave kako bi prepoznali kontinuitet, kvalitetu i rezultate, vrućeg srca kako bi s ljubavlju i ponosom bili – zajedno za Požegu! – poručio je profesor Miličević.