ʼZašto gradonačelnik Požege šuti na upit o pročelnici koja ni nakon 66. godine ne planira otići u mirovinu?ʼ

I dok se mnogi mladi i obrazovani ljudi svakodnevno suočavaju s nemogućnošću zaposlenja u javnom sektoru, pa zbog toga sve češće napuštaju Hrvatsku, u Gradskoj upravi Požege već 26 godina radi pročelnica koja ni nakon navršenih 66 godina ne pokazuje namjeru odlaska u mirovinu.

Riječ je o Ljiljani Bilen, pročelnici koja je na tu funkciju stupila 1. studenog 1999. godine. No, prema službenim informacijama koje smo pribavili od nadležnog Ministarstva uprave, Pravnog fakulteta u Osijeku i Gradske uprave Grada Požege, gospođa Bilen tada nije imala položen državni stručni ispit, što je bio zakonski preduvjet za obnašanje te funkcije. Ispit je položila tek 15 mjeseci nakon stupanja na dužnost, i to na temelju naloga upravne inspekcije.

Iako je zakonski rok za kaznenu ili prekršajnu odgovornost odavno istekao, otvara se pitanje moralne odgovornosti – kako same pročelnice, tako i onih koji joj već desetljećima omogućuju nastavak rada, pa i sada, kada je premašila zakonski prag za mirovinu (65 godina). Zakon, naime, omogućuje poslodavcu da zaposleniku nakon te dobi ne produži radni odnos, osim u iznimnim slučajevima. Upravo to iznimno pravo sada koristi gradonačelnik Požege, prof. dr. sc. Borislav Miličević, koji je odlučio da pročelnica Bilen može ostati na svojoj funkciji barem do 67. godine.

Ignoriranje novinarskih upita
Zbog interesa javnosti, redakcija našeg portala poslala je 9. rujna 2025. godine službeni upit gradonačelniku Miličeviću na njegovu službenu e-mail adresu. U upitu smo, među ostalim, naveli podatke o načinu zapošljavanja pročelnice Bilen te upitali gradonačelnika smatra li moralno da osoba s takvom profesionalnom pozadinom i nakon navršene 65. godine i dalje ostaje na čelnoj funkciji u gradskoj upravi, dok brojni mlađi stručnjaci napuštaju zemlju u potrazi za prilikama.
Iako Zakon o medijima propisuje rok od tri dana za odgovor, iz Gradske uprave nismo dobili nikakav odgovor ni nakon 20 dana. Stoga smo 24. rujna poslali požurnicu, no i ona je ostala bez odgovora.
Takva šutnja lokalne vlasti otvara dodatna pitanja. Šalje li gradonačelnik Miličević poruku da ga za javna pitanja i medije nije briga? Jesu li mladi, obrazovani ljudi – među kojima su zasigurno i brojni bivši njegovi studenti nekadašnjeg Veleučilišta u Požegi i Fakulteta turizma i ruralnog razvoja gdje je bio dekan – doista u drugom planu u odnosu na „provjerene“ kadrove, bez obzira na njihove profesionalne propuste u prošlosti?

Je li ovo poruka mladima da za njih nema mjesta?
U vremenu kada Hrvatska bilježi ozbiljan odljev mladih i obrazovanih ljudi prema državama Europske unije, ovakve kadrovske politike šalju snažne, ali porazne poruke: iskustvo i veze ispred stručnosti i prilike za nove generacije. Mnogi će se složiti da u svakoj ozbiljnoj upravi postoji prostor i za iskusne kadrove, ali zadržavanje osobe na vodećoj funkciji i nakon 66. godine života, uz takvu profesionalnu pozadinu, zaslužuje barem javno obrazloženje – ako ne i reakciju.
Nažalost, gradonačelnik Miličević to obrazloženje nije dao.

Sumnje ostaju – odgovori izostaju
Ne tvrdimo da je riječ o nezakonitostima, ali imamo pravo na sumnju. Sumnju u kriterije zapošljavanja, u sustav odlučivanja, u transparentnost uprave i – najviše – u poštovanje prema javnosti.

A dok čekamo odgovor koji bi trebao biti stvar političke i profesionalne odgovornosti, mladi i sposobni ljudi i dalje odlaze, a oni koji su jednom zakoračili u ured pročelnika – čini se – tu mogu ostati zauvijek.