Požega.eu
Promjena teme
Prijava
Pretraži Požega.eu

VAZMENO BDIJENJE U POŽEŠKOJ KATEDRALI: "Obnovimo se u krsnom opredjeljenju za Isusa"

PRIJE 11 MJESECI
TEKST: Biskupija PZ

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
Požega.eu | VAZMENO BDIJENJE U POŽEŠKOJ KATEDRALI: Požega.eu | VAZMENO BDIJENJE U POŽEŠKOJ KATEDRALI:

PRIJE 11 MJESECI
TEKST: Biskupija PZ

Prilagodba teksta ▼
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

Na Veliku subotu, 8. travnja 2023. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u večernjim satima Vazmeno bdijenje u požeškoj Katedrali zajedno sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i Župi Sv. Terezije, redovnicama i drugim članovima Božjeg naroda. Započinjući slavlje Službom svjetla uz zapaljeni novi oganj na trgu ispred Katedrale, biskup je pozvao sudionike slavlja da raspolože svoja vjernička srca tako da prepoznaju otajstvo uskrsnuća Isusova u znakovima, među kojima su svjetlo, riječ i voda. Dok blagoslivljamo upaljenu vatru, dodao je, neka se upali u našem srcu ona vatra kojoj je ime vjera. Blagoslovio je potom novi oganj, njime zapalio uskrsnu svijeću koja je u procesiji unesena u Katedralu. Nakon otpjevana hvalospjeva uskrsnoj svijeći biskup je upozorio na izazov kojem smo svjedočili: na jednom plamenu uskrsne svijeće zapalili smo mnoštvo drugih svijeća a da se ništa od njezina svjetla nije umanjilo. Mogli smo upaliti još bezbroj drugih svijeća, svjetlost se ne bi umanjila na uskrsnoj svijeći. Biskup je kazao da je to naš uskrsli Gospodin, svjetlo koje je pobijedilo tamu i tijekom dvije tisuće godina prenosi svoju neugasivu pobjednički snagu na one koji mu vjeruju, sve do nas u požeškoj Katedrali. Pozvao ih je da u tom svjetlu budu slušatelji Božje riječi, u kojoj se naviještaju njegova silna djela, čiji je vrhunac uskrsnuće Isusovo.



U homiliji biskup je posvjedočio okupljenoj djeci i drugim vjernicima kako u njihovim očima i srcima prepoznaje ushit i divljenje za naviještena Božja djela, napose za Isusovo uskrsnuće. Kazao je kako ovo nije noć u kojoj smo se okupili pripovijedati o našim ljudskim neuspjesima, promašajima ili smrtnosti, nego je ovo noć koja proglašava Božje pobjede za nas i s nama. Protumačio je kako smo u prvom čitanju čuli da je sve postojeće Božje djelo, na čijem je vrhuncu čovjek. Njega je on poželio imati sličnim sebi, darujući mu slobodu, tu izazovnu stvarnost duha. O njoj nam je progovorilo drugo čitanje, prikazujući događaj oslobođenja Židova iz Egipatskog ropstva, gdje sloboda od fizičke zarobljenosti naznačuje Božji zahvat koji najavljuje prorok Ezekijel u trećem čitanju: čišćenje čovjeka od njegove nutarnje zarobljenosti grijehom, zlom i smrću. To je Bog konačno ostvario u Isusu Kristu, njegovoj pobjedi nad smrću, kako nas izvješćuje naviješteno evanđelje, a čiji dionici postajemo u svetom krštenju, po uvjerenju sv. Pavla u ulomku iz Poslanice Rimljanima. Isusova muka i smrt ljudski gledano njegov je neuspjeh, ali u njemu je bila na djelu moćna Božja ljubav koja je putem njegove nemoći ostvarila najveći Božji uspjeh: pobjedu nad smrću. Biskup je kazao kako nas to potiče da nadvladamo napast pripovijedanja kako u Hrvatskoj ništa ne valja, propuštajući prepoznavati Božje uspjehe koje on svakodnevno u našoj domovini ostvaruje, napose po onima koji surađuju s njime. To vide vjerničke oči i sabrano srce koje slavi Boga i njegova djela, te bismo raspoloženje divljenja i ushićenosti trebali ponijeti s ovog slavlja u svoju svakodnevicu, kazao je biskup.
Dodao je da oči vjere prepoznaju pobjedu života nad smrću u samoj prirodi oko nas, koja nam na različite načine potvrđuje da je Božje stvorenje. Zapitao je nazočne jesu li se i ovog proljeća iznenadili ljepoti cvijeća koja se pojavljuje – rekli bismo – iz ničega, iz smrti? Snazi života koja se javlja iz naoko mrtvog sjemena posijanog u vrtu? Jesu li iskusili kako Bog našu savjest umrtvljenu zlom i sebičnošću kad se kajemo preobražava svojom milosrdnom ljubavlju te mi na svoj način ustajemo iz groba? Smrt nije ono što Bog želi, nego život iz njegovih mogućnosti. On životvornom snagom Duha iz našega smrtnoga izvodi besmrtno, kazao je biskup. Učinio nas je dionicima tog otajstva u svetom krštenju, u kojem na svoj način umiremo s Kristom i postajemo dionici uskrsnog života koji on daruje po sakramentalnoj krsnoj vodi, zaključio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da o spomenutim stvarnostima ne promišljaju kao o nečemu plitkom i površnom, nego kao o otajstvu: Bog na djelu svojom pobjedom života u našem krhkom, prolaznom stanju. Zaželio je da se obnovimo u krsnom opredjeljenju za Isusa Krista, pobjednika nad smrću, s kojim smo i mi pobjednici, i da mu vjerujemo još cjelovitije i čvršće. Na kraju je rekao »Gospodine Isuse hvala ti za tvoje čudesno djelo koje izvodiš i ostvaruješ u ovom hrvatskom trenutku, u našim osobnim životima, u našim obiteljima i društvu. Prepoznajemo te kao čudesnog u nama, pobjednika među nama.« Zaželio je da nam Isus Krist bude snaga u teškim trenutcima, da u beznađima svijeta živimo nadu te u nama pobijedi svjetlost života.
Nakon homilije uslijedila je Krsna služba, tijekom koje je biskup blagoslovio vodu i potaknuo sudionike slavlja da obnove svoja krsna obećanja te ih sve vodom poškropio u znak krštenja, dok su pjevali pripjev: »Isukrste Srcu tvom, s nama naš se kune dom. Dušom, tijelom vijek sam tvoj, za krst časni bijuć’ boj!«. Na svršetku slavlja biskup je svima čestitao Uskrs, koji je blizina Pobjednika nad smrću u našem srcu, ohrabrivši sudionike slavlja da ne vjeruju smrti, nego životu te ne budu promicatelji kulture smrti.















Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.