Umro je Antun Adžić, jedan od najvećih i najvažnijih kutjevačkih vinara

Piše: Saša Špiranec

Objavljeno: 06. studeni 2022. 08:42

 Ustupljena Fotografija/

Ljubiteljima vina dao je trenutke zanosa kakve samo istinski velika vina mogu potaknuti

Umro je legendarni kutjevački vinar Antun Adžić. Čovjek blagog pogleda, neiskvarenog srca, bistra uma, duhovitih opaski i brojnih talenata. Stvorio je vinariju i vinski brend Adžić i uzdigao položaj Hrnjevac na kojem raste grožđe za njegovo najvažnije vino, Graševinu Hrnjevac, na razinu grand cru statusa. Zbog pitome su ga naravi i konstruktivnog djelovanja voljeli baš svi, i kupci i kolege i konkurencija.

Neobično ga je bilo promatrati u druženjima s kolegama vinarima iz Kutjeva, gdje markantnih osobnosti, oprečnih stavova i velikih ideja ne nedostaje, kako je uvijek bio najtiši za stolom i puštao glasne rasprave da prolaze mimo njega, da bi na kraju, kad su se svi ispuhali i kad si već zaboravio da je uopće prisutan, upravo on znao ponuditi rješenje prihvatljivo svima. Govorio je uvijek sa smiješkom na licu, urođenim i nenamještenim. Zračio je toplinom, a svjetonazor mu je bio neizmjerno jednostavan - radim posvećeno i iskreno, bez ikakve pompe i s najužim krugom ljudi koje volim i kojima vjerujem.

Kolege vinari su ga iznimno cijenili i nije bilo aktivnosti lokalne vinarske udruge u koju nije bio uključen i u vezi koje nije bio konzultiran. Vina koja je radio odavala su nepokolebljivost njegovog karaktera, što je na prvi pogled bilo u suprotnosti s dojmom koji je ostavljala vanjština. Naime, iako je rado učio od drugih i iako nije bio konfliktne naravi, dosljedno je slijedio vlastitu i originalnu ideju savršenog kutjevačkog vina, od prve butelje iz berbe 1995. do danas, jer njegova su vina jednostavno drugačija od ostalih kutjevačkih. Generalno su bila nijansu zrelija i podatnija, osobito Graševina Hrnjevac, koja je teksturom vjerojatno najraskošnije vino od te sorte u nas.

Volio je osluškivati tržište, to jest kupce i njihova reakcija mu je bila značajnija od mišljenja struke. Priznanje je u konačnici stiglo od svih, jer su njegova vina u međuvremenu prošla test vremena, pa ako je nekad i bilo skeptičnih u vezi stila koji njeguje, danas ih više nema. Otišao je zauvijek u osamdesetoj godini, obitelji je u nasljeđe ostavio neprocjenjivo vrijedan brend, vinograde i vinariju u Kutjevu, a nama pasioniranim ljubiteljima vina trenutke zanosa kakve samo istinski velika vina mogu potaknuti.

Izvor: Jutarnji list