18.10.2022. u 08:59
TEKST: Jelenko Topić
Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
18.10.2022. u 08:59
TEKST: Jelenko Topić
Mnogi ga poznaju kao dobrog nogometaša nekadašnjeg kluba Kamen iz Vetova u kojemu je čak sedam godina bio kapetan! Radni vijek je proveo vozeći autobus tvrtke Kamen Ingrad, a odlaskom u mirovinu našao je nove životne sadržaje. Riječ je o Alojzu Mariću Slavkanu(68) iz Jakšića.
-Slobodno vrijeme provodim sa svoje četiri unuke, a često sam i u voćnjaku gdje su zasađene višnje – priča nam Slavkan koji je društven čovjek koji cijeni i voli ljude svoga zavičaja.
Upravo iz te ljubavi prema svome kraju unazad nekoliko godina počeo je pisati pjesme. Tematika je njegov zavičaj, ljubav i slično. Jedna od njih prezentirana je javnosti na nedavno održanoj kulturno-umjetničkoj priredbi Pjesmom u jesen, održanoj u njegovu Jakšiću.
-Želja mi je da mi se bar jedna pjesma uglazbi – poručio je na kraju Slavkan, koji je svoje stihove predao na objavljivanje u Požeški pučki kalendar za 2023. godine. Evo jedne njegove pjesme.
VETOVO
Ovo pišem jer me srce steže,
selo moje mene za se veže
selo moje mene nazad zove
jer Vetovo moje selo to je.
Od Mikića pa do Solde
prostire se cijelo selo moje
u sredini kod Mandića i Branka
mogao bi sjediti do mraka.
Nasred sela stoji crkva naša,
ljepša nego nakićena snaša
naša dva brda raširila ruke
kao snaša na bijele jastuke.
A uvečer kad se zvijezde roje,
odmara se milo selo moje,
vratit’ ću se odmoriti srce
i poslušat kako zvono tuče.
Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.