U POŽEGI JE NA DANAŠNJI DAN ROĐEN: Srđan Tucić - književnik, glumac i redatelj

Na današnji dan 9. veljače 1873. u Požegi je rođen hrvatski književnik, glumac i redatelj Srđan Tucić.  U rodnom gradu pohađa gimnaziju, a školovanje nastavlja u Zagrebu, gdje se u mladosti bavi kiparstvom, no bez osobitog uspjeha. Od 1895. glumi igrajući  u sporednim ulogama u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, u kojemu je 1898. praizvedena njegova jednočina drama „Povratak”. Ovim kanonskim djelom hrvatskog naturalizma i dramskoga modernizma stječe značajan književni ugled. Bio je i vrstan glumac, osobito u vlastitim djelima, poznat po svojim oštrim polemikama te vrsnim kazališnim i likovnim kritikama. U vremenu od 1903. do 1905. zaposlen je kao umjetnički ravnatelj i redatelj Carskoga bugarskog Narodnog kazališta u Sofiji.  Ovaj znameniti Požežanin je 1905. bio izdavač književnog časopisa “Lovor”, a u Zadru od  1906. do 1907. urednik zadarske „Hrvatske krune“, te profesor na zadarskoj gimnaziji s hrvatskim nastavnim jezikom. Od 1909. do 1910.  zapaženi je intendant osječkog, a zatim tajnik zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta.

Tijekom  pisanja najvažniji je bio Tucićev  kazališni rad, kao izrazito dramskog pisca hrvatske moderne književnosti u koju unosi europske novitete-naturalizam, verizam i elemente simbolizma. Napisao je niz drama, kao što su Povratak, Truli dom, Svršetak, Pred zapadom sunca, Bura, Kroz život, Golgota, Sujet i dr. Pisane su efektno,  kulminiraju u etički poentiranim završecima, a tema im je obiteljski život. Zasigurno najbolji primjer vitalnosti hrvatskog dramskog modernizma je jednočina drama Povratak (1898.), kao paradigmatski primjer scenskog verizma. Drama je to iznimnih emotivnih vibracija, na prvi pogled sa šablonom ljubavnog preljuba. Ona najavljuje veliki zamah hrvatskog dramskog ekspresionizma, u vremenu u  kojem se hrvatska književnost dovinula do europskih razmjera i anticipacija (predviđanja).

Tročina lirska drama religioznog sadržaja Golgota (1913), nastala je u duhu simbolizma i na ničeanskim zasadama, a zagovara slobodu ljudskog života. Osnovne značajke njegovih drama su naturalistička obilježja, motivi erotike i nasilja, kondenzirana dramska struktura i snažan dijalog. Tucić je također pisao i novele (Pod bičem života, Zadnje poglavlje) i pjesme u stilu narodne poezije te aforističke crtice(Knjiga života, zajedno s M. Nikolićem). Suradnik je u časopisima „Hrvatski salon“, „Suvremenik“, „Vijenac“, Nada“, a urednik je časopisa za mlade „Život“.

Poslije neuspjeha svojih novih drama u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, Tucić 1913. godine, uoči Prvog svjetskog rata, odlazi u Pariz, a 1914. u London te sudjeluje u radu Jugoslavenskoga odbora, uređujući „Bulletin Yougoslave“. Tadašnja publika nije dobro primila dramu Golgota zbog antiklerikalnih tendencija, a razočarani se pisac naposljetku, nakon Londona (1914.), skrasio u New Yorku. U ovom američkom gradu živi od prevođenja i suradnje u novinama, pišući na engleskom jeziku. Unatoč molbi Antuna Gustava Matoša da se vrati u domovinu, prekida sve odnose s hrvatskom književnošću. Srđan Tucić umro je u New Yorku 2. rujna 1940. u 68. godini života.