U ČAGLINU ROĐEN NA DANAŠNJI DAN: Zlatko Crnković - hrvatski prevoditelj, književnik, urednik i esejist

Na današnji dan 11. svibnja 1931. godine u Čaglinu je rođen Zlatko Crnković, hrvatski prevoditelj, književnik urednik i esejist. U rodnom selu pohađa prva dva razreda osnovne škole, a druga dva, gimnaziju i Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje 1956. diplomira engleski i njemački jezik i književnost. U Berkeleyu u Kaliforniji studira u školskoj godini 1961/62. američku književnost, a nekoliko puta boravi u Sjedinjenim Američkim Državama. Tijekom svojih putovanja posjetio je više evropskih zemalja, Kinu, Izrael, Tunis i druge države. U međuvremenu je bio predavač engleskog i njemačkog jezika u Radničkom sveučilištu »Moša Pijade« u Zagrebu te engleskog jezika i književnosti na Pedagoškoj akademiji u Pakracu.

U zagrebačkom Nakladnom zavodu Znanje je od 1969. urednik, od 1973. glavni urednik, a zahvaljujući njemu, Zavod je tijekom 25 godina postao ugledna izdavačka kuća. Crnković pokreće više biblioteka(Hit. ITD, Evergrin), od kojih najviše uspjeha i najveću popularnost kod čitatelja postiže edicija romana Hit. Uredio je desetke izdanja i odabranih djela pojedinih pisaca. Treba istaknuti da je Zlatko Crnković jedan od najplodnijih hrvatskih književnih prevoditelja. Prevodio je dugi niz godina s ruskog, engleskog, njemačkog i francuskog jezika, a, osim aktualnih književnih hitova, preveo je i brojna djela svjetskih klasika: L. N. Tolstoja, I. S. Turgenjeva, F. M. Dostojevskog, N. V. Gogolja, M. J. Ljermontova, L. M. Leonova, A. Solženjicina, V. Nabokova, E. A. Poea, Ch. Dickensa, O. Wildea, N. Mailera, H. Millera, W. Faulknera, I. Shawa, F. Kafke, Th. Manna, A. Camusa, J.-P. Sartrea, A. Gidea, M. Prousta i drugih književnika. Jedno vrijeme obavljao je funkciju potpredsjednika Društva hrvatskih književnih prevoditelja.

Bavio se i spisateljskim radom, povremeno pišući feljtone, književne prikaze i predgovore prevedenim knjigama. Objelodanio je tako zbirku memoarskih zapisa Knjige mog života (1998), korespondenciju s Ivanom Aralicom Pisac i njegov urednik (1998), memoarsku prozu Prošla baba s kolačima (2002), Knjigositnice (2003). Objavljivao je također književne kritike u Telegramu i Vjesniku, eseje o hrvatskom jeziku i predgovore poznatim klasičnim djelima koja je uredio ili preveo. U suradnji s Ivanom Kušanom objavio je izabrana pisma koja su razmjenjivali od 1946. do 1997. godine (Oko Sljemena i globusa, 2006). Osim toga objavio je i memoarsku knjigu Carske mrvice: urednička zapamćenja (2009). Među brojnim nagradama koje je dobio su i nagrade DHKP-a 1971. i 1986., te nagrada "Kiklop" koju je dobio 2006. kao "Urednik godine". Za svoj rad dobio je brojne nagrade: od Društva književnih prevoditelja Hrvatske 1970. godine (P. Roth, Portnoyeva boljka) i 1986. (M. Twain, Pustolovine). Kao "Urednik godine“ dobitnik je nagrade "Kiklop" 2006. godine, a za životno djelo u području književnoga prevodilaštva Ministarstvo kulture Republike Hrvatske dodijelilo mu je 2011. godine nagradu "Iso Velikanović". Zlatko Crnković zadužio je hrvatsku kulturu i jezik prijevodima brojnih klasika njemačke, ruske, engleske i francuske književnosti.
U svibnju 2020. iz tiska je izašla knjiga “Čaglin, Zlatko Crnković čaglinski i NK Omladinac, do kraja pedesetih godina 20. stoljeća”, autora Stjepana Alberta iz Požege, posvećena Zlatku Crnkoviću koji je knjigu uredio prije nego što je preminuo. Napisao ju je njegov prijatelj iz dječjih čaglinskih dana, a objelodanjena je zahvaljujući upornosti njezinog autora. Crnkoviću je na Županijskoj skupštini uručena Nagrada za životno djelo, a preminuo je 2. studenog 2013. u Zagrebu u 83. godini. Pokopan je u gradu u kojemu je proveo najveći dio svoga života.