Tjelesna aktivnost, boravak u prirodi i opuštena atmosfera utječu na raspoloženje, osjećaj sreće i ugode, a to se povezuje smanjenim lučenjem hormona stresa

Autor: Jelenko Topić

Požežanka Maja Sikirica je magistra psihologije i psihoterapeutkinja pod supervizijom. Prije dvije godine odlučila je znanja, iskustva, kompetencije i interese usmjerili  tamo gdje su te usluge manje dostupne pa je tako nastao Obrt Perspektiva smješten u požeškoj Ulici Sv. L. Mandića 23. Ideja je pružiti usluge za rast i razvoj individualnih kvaliteta, te unaprjeđenje kvalitete života pojedinaca kroz individualni ili grupni rad. Poučavanje osobe razumijevanju, prihvaćanju i razjašnjavanju određenih pogleda na život te učenju načina postizanja ciljeva koje je osoba sama sebi postavila, kroz smislene izbore utemeljene na činjenicama i promišljanjima. Također, dostupne su i usluge rada s obiteljima te različita predavanja i radionice prilagođene različitim skupinama u potrebi. Usluge su moguće uživo u Požegi ili online bez obzira gdje se nalazili.

Kompetencije za posao stekla je na studiju psihologije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci te kroz četverogodišnju edukaciju psihoterapije pri Školi kibernetike i sistemske terapije koju privodi kraju. Educirala se i u smjeru bihevioralno-kognitivne terapije i transakcijske analize, a iskustvo gradila radeći u bolničkom sustavu, sustavu obrazovanja i civilnom sektoru. Iza nje mnogo rada s ljudima svih dobnih skupina na njihovom rastu i razvoju, bilo privatnom ili profesionalnom, te unaprjeđenju kvalitete života radom na poučavanju 

raznih komunikacijskih i socijalnih vještina.

-Tu su tisuće sati provedenih u izravnom savjetodavnom i drugim individualnim i grupnim oblicima rada s klijentima, mnoge održane edukacije, javne akcije, predavanja za stručnjake i ona za javnost, radionice s mladima u školama i izvaninstitucionalno, te s njihovim roditeljima. Redovno pohađam edukacije za stručnjake te sam suautorica sveučilišnog udžbenika  Centra za ženske studije pri riječkom Filozofskom fakultetu – kaže nam M. Sikirica. Osvrnula se na stanje ljudi zbog rata kao što su apatija, netolerancija i slično, kao i o  utjecaju pandemije covid 19.

-Promjena je zapravo jedina konstanta u ovom svijetu, a naš organizam je opremljen kako bi se s promjenama nosio i tako omogućio opstanak kroz sposobnost prilagodbe promjenjivim uvjetima okoline. Ovaj fenomen se obično razmatra u biološkim, fiziološkim, socijalnim i psihološkim aspektima. Čovjek se uvijek morao prilagođavati uvjetima u kojima živi. Tako je izumio vatru, razno oruđe i oružje, počeo graditi nastambe, braniti se od prirodnih neprijatelja, braniti granice svoga teritorija, živjeti u manjim ili većim zajednicama i sl. Naučio se prilagođavati i raznim tragedijama koje su ga zadesile te svoje viđenje svijeta temelji i na vlastitim iskustvima. Čini mi se da je u našim krajevima sve više vidljivo nepovjerenje u institucije i na neki način otpor u aktivnom stvaranju boljeg sutra. Dobar primjer za to je npr. izlaznost na izbore, koja se najčešće objašnjava da zbog navodne bespomoćnosti neće sudjelovati jer ionako ništa ne mogu promijeniti – ističe psihologinja. Stoga je upitno kako rješavati te probleme.

-Prvi korak je upravo osvijestiti da problem postoji. Poteškoće prilagodbe na promjenu okolnosti (preseljenje, odlazak na studij, razvod ili novi partnerski odnos, bolest i sl.), sniženo raspoloženje, anksioznost, pretjerana zabrinutost, nemir ili neki drugi problem koji se odnosi na „psihičko“ funkcioniranje može se tretirati na različite načine. Najčešće se ljudi za pomoć obraćaju psihijatru čija je osnova  pristupa propisivanje lijekova radi minimiziranja simptoma. Psiholozima daju psihološke savjete, ali psihoterapeuti su dodatno educirani baš za provođenje terapije. Jedni i drugi mogu biti i psihoterapeuti ako su se educirali. Značenje i efikasnost psihoterapije nisu prepoznate u javnom zdravstvu pa se te usluge najčešće pružaju u privatnom sektoru, te psihoterapija velikom broju ljudi kojima je potrebna- nedostupna- naglašava M. Sikirica. Govorila je o tjeskobi i mogućem saniranju.

-Tjeskoba ili anksioznost je prirodno stanje organizma koje je nužno za preživljavanje u (opasnom) svijetu. Ona izoštrava naša čula kako bismo lakše uočili potencijalnu opasnost.  Nema osobe koja nije iskusila takav osjećaj, bilo da je u pitanju iščekivanje važnog ispita, razgovora za posao, javnog nastupa, prvog leta avionom, obiteljski problemi, financije…bilo koja situacija koja izaziva subjektivni doživljaj potencijalne opasnosti. Zbog nekih reakcija (pritisak ili stezanje u prsima, ubrzano lupanje srca, manjak zraka, nestabilnost nogu, vrtoglavica i sl.), anksioznost može biti interpretirana kao strah. Ovisno o  trajanju i jačini simptoma ona može smanjiti funkcije osobe u obavljanju svakodnevnih poslova. Ta vrsta se smatra problematičnom, ali dobra vijest je da se u suradnji sa stručnjacima mentalnog zdravlja (psiholog, psihoterapeut, psihijatar) može efikasno tretirati – priča naša sugovornica. Što učiniti s osobama koje šire negativnu energiju?

-Ako pod tim pojmom podrazumijevamo osobe kojima nitko i ništa ne može udovoljiti, koji se stalno žale, svi drugi su im krivi što im život nije kakvim su ga sami zamislili, sve znaju (osim prihvatiti konstruktivnu kritiku), ne mogu podnijeti tuđe uspjehe, najčešće su mrzovoljni, nisu u stanju preuzeti odgovornost za smjer u kojem će voditi svoj život i nikako se ne žele mijenjati, onda je velika vjerojatnost da govorimo o osobama koje su duboko nezadovoljne svojim životom, vrlo vjerojatno pesimistične i nerazvijenih socijalnih vještina i empatije ili emocionalne „inteligencije“. Ti ljudi nisu nužno loše osobe niti zli, ali je druženje s njima uvijek jedan val nezadovoljstva kojima svoje sugovornike nemilice zapljuskuju. Kad bi takve osobe uvidjele da njihovo ponašanje narušava odnose s drugim ljudima i potražile pomoć, to bi se  moglo mijenjati u smjeru izgradnje bolje komunikacije, te ophođenja s drugima i sa samim sobom. Međutim, možemo to više smatrati njihovom osobnošću nego problemom – kazala je Sikirica. Dala je i mišljenje o opće nezadovoljstvo mladih i to bez vidljivih razloga.

-Svaki čovjek ima svoju definiciju sreće, a nezadovoljstvo možemo gledati i kao posljedicu ambicija. Uz to egzistencijalna sigurnost, barem ona materijalna i financijska, nisu jedini zaslužni za subjektivni osjećaj sreće. Teorija autora Abrahama Maslowa  drži, da bismo prvo trebali imati zadovoljene osnovne fiziološke potrebe hranu, vodu, itd., a  onda težimo zadovoljiti potrebu za sigurnošću(tjelesnom, radnom, obiteljskom, moralnom, financijskom i sl.) Postigavši to, ide se korak dalje pa imamo potrebu za ljubavlju i pripadanjem obitelji, prijateljima, partneru. Iduća potreba je poštovanje od samog sebe i od drugih. Nezavisnost i sloboda. Nakon što su sve ove prethodne potrebe zadovoljene, točno ovim redoslijedom, još uvijek nije kraj naših potreba. Zadnja potreba je potreba za samoaktualizacijom (samoostvarenjem): moralnost, kreativnost, spontanost, rješavanje problema, prihvaćanje činjenica, nedostatak predrasuda, odnosno maksimizacija svojih potencijala kao ljudskog bića.  Tko nema stalne prihode i sigurnost će se slabo brinuti o tome uklapa li se u okolinu i slaže s prijateljima, a  psihološki nestabilan i neuravnotežen čovjek neće ispuniti svoje snove – ističe psihologinja. Kako kretanje u prirodi i druženje s ljudima mogu utjecati na mentalno zdravlje ljudi?

-Mentalno zdravlje neodvojivo je od fizičkog zdravlja, ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što naše emocije imaju fiziološku podlogu. Obzirom da je organizam jedan fini mehanizam čiji sustavi međusobno komuniciraju kemijskim putem, tjelesna aktivnost, boravak u prirodi i opuštena atmosfera pospješuju oslobađanje neurotransmitera koji utječu na poboljšanje raspoloženja, osjećaja sreće i ugode, a ta aktivnost povezuje se sa smanjenim lučenjem tzv. hormona stresa – tvrdi požeška psihoterapeutkinja. Objasnila je i pojam psihoterapije.

-Psihoterapiju je vjerojatno najsigurnije odrediti  kao proces u kojem se psihološki problemi tretiraju putem komunikacije i odnosa između pacijenta i terapeuta, a psihoterapeut postaje sudionik u promjeni kod  klijenta koja je rezultat međusobne promjene razumijevanja kod obje osobe. Kroz terapiju, klijent može naučiti o svojim osjećajima, razmišljanjima i ponašanjima te tako vidjeti sebe iz drugačije perspektive. Takav pristup može rezultirati promjenom stava

o problemu, a kad se to desi  mijenjaju se i osjećaji vezani za problem. Moć psihoterapije je predivna upravo zato što terapija mijenja klijenta, ali i terapiju i terapeuta- zaključila je Maja Sikirica.

Istakla je da su izmjene Zakona o djelatnosti psihoterapije  umjesto poboljšanja donijele više štete nego što je struka mogla i očekivati. Izmjene su primjer ignoriranja struke jer umjesto da bolje definira znanja psihoterapeuta i očekivane kompetencije, te učini kvalitetnu psihoterapiju dostupnijom ljudima u potrebi, Zakon je psihoterapiju smjestio izvan zdravstvenog sustava što znači da je ljudi moraju platiti. Više o Perspektivi dostupno je na http://perspektiva-pz.hr/ .

Više iz kategorije

kdslots777 luxury333 batman138 rajacuan max77 fit188 ajaib88 megahoki88 warung168 emas168 7winbet mantul138 koko138 brobet77 gaco88 vegashoki88 bonus138 rupiah138 gila138 abcslot monsterbola garuda999 sikat88