„Na te mislim kada zora sviće“ djelo je gradiškog Požežanina Vladimira Nikolića?

Autor: Jelenko Topić

POŽEGA – Jedna od zasigurno najpopularnijih starogradskih pjesama je Na te mislim, a iako je nastala u 19. stoljeću još traju sporenja o tomu tko je napisao njen tekst. Prema jednoj teoriji to je Vladimir Nikolić, poznati i priznati hrvatski pjesnik rođen u Novoj Gradiški 1829. godine, a dio života vezao je uz požeški kraj. Osnovnu školu završio je u Novoj Gradiški, a gimnaziju i pravne nauke u Zagrebu. Kao pravnik radi u Zagrebu gdje je ušao u krug pripadnika Ilirskog pokreta, a posebno se sprijateljio sa Dimitrijem Demeterom, te na njegov nagovor svoje rodno ime Nikola mijenja u umjetničko Vladimir.
Nakon Zagreba radi u Sisku i Pregradi. Mijenja sudsku struku za financijsku i tako dolazi u Požegu kao financijski podnadzornik. Nakon kraćeg vremena ponovo se vraća u sudstvo i radi u Bektežu.

Nikolić je bio veliki liričar koji se naglo pojavio i nestao iz književnog života. Svoje prve stihove objavljuje 1852. u časopisu «Neven», a zatim i u «Danici». 1855. objavljuje zbirku pjesama pod nazivom “Kunogorke,” 1863. zbirku «Bršljani»,a 1864. «Pripovijetke».Umro je 1866. godine u 37. godini života u Bektežu, sam i napušten, a sahranjen je na pravoslavnom groblju u Gradištu.

Pjesma Na te mislim izazvala je nemalo iznenađenje kada je ustanovljeno tko je autor te popularne pjesme čiju je melodiju skladala Hedviga Strgar. Sve doskora se smatralo da je autor te pjesme Vladimir Nikolić, a nerijetko je izvođena i pod etiketom starogradske pjesme nepoznatog tekstopisca. Evo nekih primjera. Feliks Valentić, autor biografskoga leksikona zavičajnika novogradiškog kraja 2001, piše: „Nikolić je svakako najpoznatiji po svojoj nadahnutoj lirskoj pjesmi Na te mislim, koja je uglazbljena i danas vrlo popularna”. Ali još četvrt stoljeća prije Valentićeva leksikona isto je tvrdio i poznati publicist Tomislav Đurić (Iz prošlosti novogradiškog kraja, 1974). Jedan i drugi zasigurno su se oslonili na Antuna Barca, istaknutoga našeg književnog povjesničara (Hrvatska književnost, 1960). No Barčev književnopovijesni stav postao je neodrživ kao hipotetički odgovor na pitanje o Nikolićevu autorstvu u svjetlu najnovijih istraživanja što ih je obavio Ivan Brajdić. Brajdićevo mišljenje u studiji Zaboravljeni goranski pjesnik i pripovjedač moglo se uzeti samo kao pretpostavku, kako on to i sam priznaje, ali je ta pretpostavka rezultirala uvjerljivom potvrdom. Naime, pojavom knjige Izabrane pjesme i proza Jakova Majnarića (u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Delnicama, 1996) Nikolićevo autorstvo se opovrgava, a pripisuje se upravo autoru spomenute knjige. Ivan Brajdić, priređivač te knjige, svoje otkriće potkrepljuje brojnim činjenicama.

Danas književno slabo poznat, a u povijesti naše književnosti jedva zabilježen, Jakov Majnarić, suvremenik Nikolićev, rođen je 1838. u Delnicama, gdje je i umro 1916. godine.

Prvi je put pjesma Na te mislim objavljena 1852. u tjedniku Neven, a nosila je potpis Vladimira Nikolića. Desetak godina poslije izlazi Nikolićeva zbirka Bršljani, ali u njoj nema te pjesme. Đuro Deželić i Vjekoslav Klaić u svojim antologijama (1865. i 1893) donose i pjesmu Na te mislim, ali – bez Nikolićeva (ili Majnarićeva) potpisa. Nijedan od spomenutih ne demantira napis Slavoljuba Magdića koji (u listu Bršljan 1897) piše da je tu pjesmu napisao Jakov Majnarić. Brajdić tvrdi da je ona objavljena bez Majnarićeva potpisa zato što je on „naklonjen dubokoj religioznosti, smatrao ‘nedoličnim’ staviti svoj potpis ispod pjesme s očitim ljubavnim sadržajem. To bi značilo, odnosno moglo bi se pretpostaviti – kako misli Brajdić – da je Jakov Majnarić tražio od Đure Deželića, sastavljača Pjesmarice (1865) da njegovo ime izostavi, a to su onda učinili i drugi antologičari.

Spomenuta otkrića glede pjesme Na te mislim zanimljiva su, ali i važna. Pravu istinu je teško utvrditi, no upitno je da li je Majnarić sa 14 godina starosti napisao riječi ove lijepe pjesme jer je od njegovog rođenja dio prvog objavljivanja pjesme prošlo upravo toliko vremena!

Na te mislim

Na te mislim, kada zora sviće,
na te mislim kad se svrši dan.
Na te mislim kad se svako biće,
sprema tihi da prespava san.

Na te mislim sunce kad se gubi
uvijek mislim samo na te ja.
Tebe jednu srce moje ljubi
na tom svijetu sreća si mi sva.

Bez tebe mi ne miriši cvijeće,
gorak mi je plod bez tebe svak’,
gdje ti nisi za me nema sreće,
gdje ne dišeš nečist mi je zrak.

I do smrti mislit ću na tebe,
bez tebe mi pust je život taj.
Dok u tijelu duša ne ozebe,
mom životu dok ne dođe kraj.

Više iz kategorije

kdslots777 luxury333 batman138 rajacuan max77 fit188 ajaib88 megahoki88 warung168 emas168 7winbet mantul138 koko138 brobet77 gaco88 vegashoki88 bonus138 rupiah138 gila138 abcslot monsterbola garuda999 sikat88