POŽEGA – Nemam običaj kupovati knjige od uličnih prodavača, jer me više ništa ne zanima, ali imam naviku zastati, udisati miris knjiga i gledati naslovne stranice. Tako sam ugledao naslov knjige: ‘Tajne vitezova templara’ od S. J. Hodge tiskanu u Londonu 2013. godine. Kako posjedujem tri knjige o vitezovima templara, te dosta dobro znanje, a nisam njihov opsjednuti sljedbenik, već me izazivaju nedokučive tajne, odlučio sam je kupiti. Rekao sam prodavaču: ‘Ako u ovoj knjizi pronađem i jedan posto nečega što ne znam biti ću zadovoljan.’ On se nasmijao, vratio kusur i tako je počelo…
Odmah sam zapazio da autorica, poznata povjesničarka, hladnokrvno secira sa oštrim skalpelom sve poznate izvore o templarima, pozitivne i negativne. I, tako su se nizali detalji koje nisam znao, a zanimali su me. Na primjer, kako su templari naučili i prenijeli u Europu znanje o rezanju kamena… Tako je, pred sami kraj knjige, došla stranica 186 i naslov: ‘Glave’. I, druge su knjige spominjale glave, ali ovo je bilo nešto posve drugo – detalji optužnice!
Jedna od najčudnijih optužbi Francuskog kralja Filipa Lijepog protiv vitezova templara, 22.rujna, 1307.g, bila je da su štovali glavu umjesto Boga. Dakle, heretici su koji štuju vraga, a što je ludost i glupost! Pored teksta nalazi se slika glave na djetelini od četiri lista spojena sa križem, pronađena 1951. godine, u staroj templarskoj građevini. Naslikana je na daskama i metodom ugljika utvrđeno je da je nastala 1280. godine. Ne zna se koga predstavlja, ali to je originalno vjeran prikaz kamenih glava sa Rudine! Objavljena je i snimka jedne kamene glave sa zidova škotske kapelice gdje se na čelu nalazi križ i izrazito su naglašeni grčevi na licu, obrazima i očima. Međutim, ključan je detalj da iz ‘gnjevnih’ usta izlaze dvije grane! Gotovo sve Rudinske glave posjeduju taj detalj – iz usta izlazi trava, simbol života nakon smrti!
Rudinske glave, izgled, sugestije i poruke, potpuno odgovaraju opisima iz svih knjiga o templarima. I, što da ja mislim? Da se pravim blesav i gurnem glavu u pijesak? Kome bi to koristilo? Kome smeta istina o Rudinskim glavama? Kakvu to ‘istinu’ ljudi žele? Svima je poznato da su se u tim vremenima kada se krvavo borilo za kršćanstvo glave odsijecale sa lakoćom i predstavljale glavni simbol uspjeha ili poraza. Nitko se nije tako hrabro, zaneseno, odlučno i žestoko borio za kršćanstvo poput križara vitezova templara. Mnogi su to platili životima, glavama. I nitko za zasluge nije proglašen svecem!
Postoji jedna Rudinskia statua koja prikazuje djevojčicu sa rukama i nogama u lijepoj haljini. I, njene su oči izražajne i krupne, a to znači da je tada bio takav klesarski stil. Ali, usta nisu zgranuta, jer se radilo o nevinom, bolesnom djetetu koje nije poznavalo strahote križarskih ratova. Prilikom arheoloških iskapanja pronađene su kosti djevojčice, te su se svi čudili – otkud ženske kosti u muškom samostanu. Ali, stvari su jasne – to nije bila obična djevojčica, već kćer od neke okrunjene ili plemićke glave, koja je ostala na liječenju u samostanu, a za takve glave postoje druga pravila.
Suština i poanta moga teksta nije stvorena u potrebi da se veličaju i obožavaju vitezovi templari, već da se pokuša rasvijetliti tajna i mit o Rudinskim glavama. Bili smo uvjereni da su na temelju jedne izložbe u Parizu Rudinske glave poznate u svijetu, a sada smo se uvjerili da su potpuno nepoznate. Autorica knjige ništa nije znala o Rudinskim glavama, a da je znala fotografije Rudinskih glava osvanule bi i krasile ovu knjigu, jer je to izuzetno bitno za oslikavanje sadržaja! Tako bi se Rudinske glave nalazile u mnogim svjetskim državama, gradovima, knjižnicama i glavama čitatelja. Tada bi mnogi doznali kako stvarno izgledaju ove magične glave, te gdje se nalazi Rudina i Požega.
Pronađen je u tajnoj vatikanskoj knjižnici Chionski pergament u kojem Papa Klement V utvrđuje da bulom ukida kršćanski vojni red templara, 22.3.1312.g, ali ih ne osuđuje za herezu navodeći kako nisu pronađeni nikakvi dokazi protiv templara, a istraga je bila dugotrajna i temeljita.
Tekst: Ljubiša Aleksić, foto: Duško Mirković