Požega.eu
Promjena teme
Prijava
Pretraži Požega.eu

Supruga je kazala da ćemo prodati dvije krave kako bi kupio pušku!

12.4.2023. u 12:41
TEKST: Jelenko Topić

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
Požega.eu | Supruga je kazala da ćemo prodati dvije krave kako bi kupio pušku! Požega.eu | Supruga je kazala da ćemo prodati dvije krave kako bi kupio pušku!

12.4.2023. u 12:41
TEKST: Jelenko Topić

Prilagodba teksta ▼
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

-Djedovi su mi bili lovci, a ja sam nastavio tradiciju od 1963. godine u Sokolu kao stalni član iako sam 33 godine bio na radu u Njemačkoj – kaže najstariji lovac u Lovačkom društvu Sokol iz Bučja Milko Jozak (82) iz Drenovca. Većinu radnog vijeka proveo je u Njemačkoj radeći kao građevinski radnik, tesar i vođa grupe, a kasnije na poslovima održavanja u bolnici. Unuk Domagoj, koji je policajac, lovac je u Sokolu zajedno sa djedom.

-Sokol je u mojim počecima okupljao mahom starije ljude, često smo se sastajali, družili i zajednički pjevali, dolazili su nam u goste lovci iz Bosne i Podravine, a sačmarica nam je tada bila najbolja puška jer nismo mogli puno birati – sjeća se Jozak. Iako u poznim godinama on i dalje redovito lovi po obroncima Dilj gore i ravnici ispod nje.

-Bijeda i sirotinja je bilo lovačko društvo šezdesetih godina, lovci nisu imali ni najobičniju šupu da se sklone od padalina i hladnoće – prisjeća se nadalje Jozak dodajući da su lovci tada prodavali kože od odstrijeljenih lisica koje su bile na dobroj cijeni pa su dobivenim novcem kupovali streljivo za odlazak u lov. Zanimljivo je kako je on zapravo postao lovac.

-Prilikom jednog dolaska iz Njemačke imao sam na glavi lovački šešir kojega sam tamo slučajno kupio, a susjed me upitao kako ja nosim takav šešir, a nisam lovac, te predložio da se uključim u društvo što sam prihvatio – nastavlja Milko, koji je stažirao pune dvije godine naravno bez puške, te nakon toga sa oružjem krenuo u lovište. Dodaje da su ga lovci u društvu dobro prihvatili.

-Imao sam u policiji problema sa dobivanjem oružnog lista jer su mi to u Požegi osporavali vjerojatno stoga što sam tada radio u Njemačkoj, a uz pomoć prijatelja to sam riješio u Zagrebu – kaže u nastavku Jozak. Tvrdi da je to pogodilo njegovu suprugu koja je kazala da će ako treba prodati dvije krave i za dobiveni novac kupiti pušku.

On je dugo vremena imao sačmaricu, a sredinom osamdesetih je kupio karabin koji je bio prva takva puška u Lovačkom društvu Sokol.

Foto: D. Mirković



Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.