Spomen ploča kao trajno sjećanje na hrvatske vitezove Damira Rukelja, Vilka Knezovića i Karla Vranješevića /FOTOGALERIJA/

ORLJAVAC  / POŽEGA – Hrvatskim vitezovima, Damiru Rukelju, Vilku Knezoviću i Karlu Vranješeviću, koji su dali ono svoje najvrjednije, svoj život za za slobodu neovisne Hrvatske postavljena je spomen ploča u Orljavcu kod križa, u središtu mjesta koju su tom prigodom otkrili roditelji i članovi obitelji.

Na svečanosti otkrivanja spomen ploče između ostalih bili su predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, zastupnici u Hrvatskom saboru Zdravko Ronko i Franjo Lucić, načelnik općine Brestovac Zdravko Mandić, načelnik općine Kaptol Mile Pavićić i dr. koji su položili vijence i zapalili svijeće.

Bio je ponedjeljak, kasno poslijepodne, 11. studenoga 1991. godine. Damir Rukelj se nalazio na isturenom položaju u blizini Orljavca. Meci iz neprijateljskog oružja u jednom trenutku pogađaju dvojicu naših branitelja, 27-godišnjeg Vilka Knezovića i 24-godišnjeg Damira Rukelja. Vilko je tada preživio, no od posljedica ranjavanja umro je 2003. godine.

Jedan je metak pogodio Damira. Teško ranjen transportiran je u požešku bolnicu, liječnici su pokušali spasiti mladi Damirov život, nažalost bezuspješno. Nekoliko sati nakon ranjavanja umro je na operacijskom stolu.

Damir Rukelj rođen je 23. veljače 1967. godine. Školovao se, provodio mladenačke dane i zaposlio u Požegi. A onda je, kada mu je bilo samo 24 godine zauvijek otišao. Damir je jedan od onih koji su još u ilegali radili za svoju domovinu te se odmah na početku učlanio u Hrvatsku demokratsku zajednicu te organizirao straže i dežurstva u MO Arslanovci. Kao istinski domoljub odlučio je još više pomoći hrvatskom narodu u borbi protiv srbočetničkog agresora. Ostavio je topli obiteljski dom, roditelje, sestru, brata, ali i dobar posao u “Zvečevu” te se pridružio braniteljima na prvoj crti bojišnice podno Papuka.

– Uvijek je bio miran, tih i skroman, ali iznad svega hrabar. To je dokazao i dok je usamljen ležao u bolničkom hodniku i polagano umirao – objavljeno je tada u lokalnim novinama.

Neprijatelj, iz čijeg je oružja ubijen Damir, nije imao ljudskosti ni u trenutku njegove sahrane. Dok su se od njega na Groblju sv. Ilije opraštali njegovi najmiliji, raketirali su Požegu. Pokopan je u zvuke hrvatske himne, ali i rafalnu pucnjavu iz protuavionskog oružja.

Damira se prisjećaju mnogi. Prije svega njegova obitelj koja i ove današnje dane proživljava na isti način kao i brojne druge hrvatske obitelji koje su u ratu izgubile najmilije, s puno tuge i boli.

Karlo Vranješević rođen je 22.svibnja 1972. godine. Djetinjstvo je proveo u Orljavcu gdje je završio osmogodišnju školu. Bio je odličan učenik, volio je školu,  kolege i kolegice. Družili su se na igralištu škole i radovali se životu. Igrao je nogomet, volio je izlete i odlaske u druga mjesta ali je uvijek govorio da je Slavonija najljepša. Govorio je sve ću jednog dana gledati iz zraka – bit ću pilot. Želja mu se nije ispunila unatoč odličnim uspjesima – završio je srednju ugostiteljsku školu u Slavonskom Brodu. Pristupio je 123. brigadi. Bio je ranjen u Španovici 1991. godine oko Božića. Na sahrani njegove bake Margarete 1.siječnja 1991. godine majka ga je zadnji put vidjela. Poginuo je 7 dana prije svog 20. rođendana 15.svibnja 1992. godine. Sahranjen je na mjesnom groblju u Orljavcu.

Vilko Knezović rođen je 31.ožujka 1964. godine u Požegi gdje je proveo djetinjstvo i mladenačke dane. Završio je srednju građevinsku školu. U lipnju 1991. godine s dušom i punom ljubavi prema domovini stupa u redove četvrtog bataljuna 108. brigade Zbora narodne garde koji je kasnije prešao u 123. brigadu. Sudjelovao je na brojnim bojištima. Njegova postrojba je raspoređena 7.studenog 1991. godine na prvu crtu bojišta u Orljavcu gdje nakon nekoliko dana zajedno sa Damirom Rukeljom biva teško ranjen. Vilko je tada preživio, no od posljedica ranjavanja umro je 2003.

Biografije trojice branitelja pročitale su učenice OŠ Dragutina Lermana iz Brestovca, a učenici su otpjevali himnu uz pratnju tamburaškog sastava.

Organizirano je na otkrivanje spomen ploče pristiglo motorima 15-ak članova požeškog Moto kluba Indipendent.

Vrlo emotivno, jer su to bili upravo njegovi suborci, kojima je bio zapovjednik, obratio se požeško-slavonski župan, general u miru, Alojz Tomašević.

– Te teške sudbonosne 91. godine upravo ovdje u Orljavcu je obranjena Zapadna Slavonija. Nismo tražili ništa, nego ovdje mi iz požeške satnije postavili smo barijere i zaustavili ih uz poruku, bando nećete našu Požegu, ne damo našu Zlatnu dolinu. Danas otvaramo ovu ploču sa slikom i imenima tri viteza, tri heroja, koji su ovdje rođeni, s porukom da se zaustavite na ovom raskrižju, uz ovaj spomenik, putnici namjernici stanite, zaustavite se, pomolite se jer ovdje su pali sokolovi. Ovdje su ranjeni, nisu dosanjali svoje snove, nisu doživjeli svoju starost, nisu dosanjali svoju djecu i svoje unuke, nego su svoje živote dali da Hrvatska danas bude slobodna – istakao je župan Tomašević, koji je apelirao da je tada mladost dala svoj doprinos, a današnja mladost treba ostati na ovim prostorima i dati opet svoj doprinos ovoj državi. Ne idite u svijet, nego preuzmite svoju odgovornost i dajte nešto Hrvatskoj.

Prijatelji i suborci Karla Vranješevića zapalili su svijeće na njegovom grobu u Orljavcu i time mu odali još jednu prijateljsku zahvalnost za sve što je učinio.

 

0 Comment