Slavonski tamburaši u Kini, među njima i Požežani /FOTO/

ŠANGAJ / POŽEGA – Među osječkim tamburašima koji su ovog mjeseca boravili u Kini na svjetskom glazbenom festivalu u Šangaju, sudjelovala su i dva tamburaša Požežanina – Tomislav Galić, mag. tambure, voditelj Požeškog tamburaškog orkestra i Ivan Ralašić, asistent na FER-u, Zavodu za elektroničke sustave i obradbu informacija. U Kini su gostovali na poziv KUD-a Željezničar iz Osijeka i Tamburaške škole Batorek iz Osijeka, čiji članovi su ove godine po drugi put bili u Kini.

-Kina impresionira, ne samo po svojoj veličini, to je jednostavno drugačiji svijet. A sudjelovati na jednom takvom svjetskom festivalu u Kini, teško je uopće opisati što to znači. Svakako – doživljaj koji se pamti – kaže Tomislav Galić, tražeći prave riječi kojima se ukratko može opisati njihov 15-dnevni boravak, sviranje pred 350 tisuća ljudi, razgledanje Kineskog zida ili grada s druge najveće građevine svijeta, Šangajskog tower-a sa 121 katom, vožnja najbržim vlakom na svijetu za čije pokretanje se koristi magnetska levitacija, a vlak ne dodiruje prugu, već zapravo “lebdi”, prelazi 430 km na sat.

-Tamo smo sudjelovali na festivalu “Shanghai Tourism Festival” zajedno sa HKUD-om Željezničar iz Osijeka. Imali smo svoju domaćicu koja nas je vodila kroz naše obaveze, probe i nastupe, ali nam također pokazala i neke znamenitosti u Šangaju poput televizijskog tornja, “Pearl Tower”, Šangajski muzej, šetnicu pored rijeke Huang – pu, tvornicu svile te trgovinu žadom i biserima. Nakon šest dana tijekom kojih smo imali tri koncerta i puno razgledavanja sjeli smo na noćni vlak za Luoyang – priča nam Dora Knežević, jedna od organizatora gostovanja.

U nastavku održali su još šest kratkih koncerata po trgovima, parkovima i šoping centrima, ali i posjetili nekoliko muzeja. 

-Najviše će nam u sjećanju ostati divovski Buda iz Longmen špilja (Longmen Grottoes). Zadnji dan prije polaska za Hrvatsku smo proveli u Pekingu, posjetili smo veličanstveni Kineski zid,  Olympic park i Ptičje gnjezdo, mjesta gdje su se održavale Olimpijske igre, Tiananmen trg, te u kuću čaja gdje su nam pokazali tradicionalni ritual kušanja čaja – kaže Dora.

Dojam je kako su Kinezi srdačni ljudi. Mi kao Europljani smo im bili drugačiji i već po tome zanimljivi. Posebno Ivan, zbog svog visokog rasta u odnosu na njih. Sve koncerte pratili su obaveznim fotoaparatima. Tako smo npr. svirali u jednom parku, a ispred nas je barem pedesetak objektiva. Inače, pokazalo se da Kinezi jako drže do svoje povijesti. Razgledali smo nekoliko muzeja, vrlo velikih i vrlo zanimljivih zbog povijesti duge nekoliko tisuća godina prije Krista. Sve je tehnološki vrlo opremljeno, puno naprednije nego kod nas. Ali, meni je nedostajalo plavo nebo, oblaci i noću zvijezde. To nisam vidio – priča nam Tomislav, tamburaš i romantičar.

Ali, osobu koja govori engleski ili koji drugi jezik osim kineskog gotovo je nemoguće sresti. – Ulazili smo u trgovine, ali problem je bio jezik. Nismo se uspijevali sporazumjeti. I pored toga, vidjeli smo mnoge znamenitosti svjetskog glasa- kaže Tomislav i  zaključuje da je to bio najjeftiniji način vidjeti daleki svijet.

-Uopće ne bi bio problem Požeškom tamburaškom orkestru pripremiti se za takav festival, bude li interesa – zaključio je Tomislav Galić.

Foto: Privatni album T.G. i J.R.

 

 

0 Comment