I kad smo se već uplašili da ove godine nećemo uživati u zimskim radostima, snježne su pahulje konačno zalepršale i nad Požegom. A s pahuljama kreću i uspomene na vremena kada smo u snijegu uživali od prosinca do ožujka, kada ga je bilo najmanje do koljena, kada je pravljenje snješka bila obiteljska zanimacija i kada nam ralice nisu kvarile snježnu idilu na gradskim ulicama.
Sjećamo se i zimskih pjesmica od prije 20, 30 i više godina od kojih neke pjevuše i današnje generacije. Jedna od njih je i Padaj, padaj snježiću.
Poslušajte i pjesmice Pahuljice padajte i Istresla je baka zima….prisjetite se nekih davnih vremena kada su nastale, zapjevajte ih i današnjim generacijama kako bi poput Zeke i potočića postale svevremenske.
Tko još ne zna pjesmicu “Zeko i potočić”? No, možda niste znali da ju je napisao i skladao hrvatski skladatelj Branko Mihaljević davne 1954. godine. Nastala je u samo 20 minuta za jednu dječju priredbu.
Ako vam je požeških pahuljica malo (iako ih već za za sutra najavljuju više), uz ove prelijepe dječje pjesmice o zimi krenite na Papuk. Tamo je snijega već sasvim dovoljno za uživanje, a narednih će ga dana biti još više.
Zima, zima – e, pa šta je, ako je zima, nije lav!
Zima, zima – pa neka je, ne boji se ko je zdrav!
A šta može zima meni, šta mi može, šta mi smije?
Nek mi nosić pocrveni, eto to je, to je sve!
(J.J. Zmaj)
