Požega.eu
Promjena teme
Prijava
Pretraži Požega.eu

ROĐEN U POŽEŠKIM SESVETAMA: Branko Živković-poznati hrvatski ginekolog i književnik

31.5.2024. u 08:18
TEKST: I. Tomić
FOTO: Gradski muzej Požega, Arhiva

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
Požega.eu | ROĐEN U POŽEŠKIM SESVETAMA: Branko Živković-poznati hrvatski ginekolog i književnik  Požega.eu | ROĐEN U POŽEŠKIM SESVETAMA: Branko Živković-poznati hrvatski ginekolog i književnik

31.5.2024. u 08:18
TEKST: I. Tomić
FOTO: Gradski muzej Požega, Arhiva

Prilagodba teksta ▼
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

U Požeškim Sesvetama 30. svibnja 1925. godine rođen je Branko Živković, specijalist ginekologije i književnik. Gimnaziju je završio u ondašnjoj Slavonskoj Požegi, a Medicinski fakultet u Zagrebu. U medicinskom centru u Novoj Gradiški 1959. osniva ginekološko-porođajni odjel i dispanzer za žene te postaje prvi šef Službe za zaštitu žene. Od 1963. zaposlen je u tadašnjoj Kliničkoj bolnici “Dr Mladen Stojanović“ u Zagrebu, koja sada ima naziv KB „Sestara milosrdnica“, gdje obnaša funkciju šefa Odsjeka na odjelu za ženske bolesti i porodništvo. Poslije specijalizacije ginekologije, primarijus postaje 1975., a od 1981. godine je doktor znanosti. Zbog ozbiljnih zdravstvenih problema, 1990. odlazi sa 65 godina u zasluženu mirovinu. Dr. Branko Živković objavio je 45 stručnih i sedam znanstvenih i radova, a najznačajniji su „Prerano ljuštenje posteljice“(L. vj., 1962), „Pretporođajna zaštita i profilaksa u trudnoći“ (Naše zdravlje, 1963), „Cistoskopske promjene i trihomonijaza (u suradnji L. vj.,1969), „Disfunkcionala krvarenja i astrogena aktivnost žena u postmenopauzi „ (u suradnji Analibol, 1973). Tijekom svoga znanstveno-stručnog rada Živković sudjeluje na brojnim kongresima i stručnim simpozijima.


Osim što je bio iznimno dobar i priznat liječnik, Branko se bavi i književnim radom te piše i objavljuje pjesme već od gimnazijskih dana. Ljubav prema poeziji na njega je prenio još u djetinjstvu djed Petar, recitirajući mu kao dječaku stihove Antuna Matije Reljkovića, Antuna Ivanušića i drugih pjesnika. Kao 17-godišnjaka posebno ga se dojmio susret s pjesnikom Dobrišom Cesarićem 1942. godine, a posebice njegova pjesma „Vagonaši“. Profesionalno se baveći zdravljem žene, u njemu se javio poriv za pisanjem posebne poezije u kojoj će se pronaći kao liječnik i pjesnik, spajajući znanstvene i umjetničke spoznaje. Tako je do smrti izdao tri pjesničke zbirke: „Venera-moj pacijent“ (1984.), „Približavanje Veneri“ (1986.) i „Sve o Veneri (1989). Motiv je žena u ginekološkom smislu, a stilski su te pjesme sretan sklad osjećaja za čovjeka i znanstvenih opažanja koja su popraćena poznatim slavonskim smislom za blagi humor.


Pet godina poslije smrti izlazi Živkovićeva zbirka priča "Slavonija, moja ljubav" u izdanju Školske knjige, u kojoj Branko opisuje svoje djetinjstvo i mladosti sa stvarnim događajima i ljudima, pojedinim mjestima, vjerno prikazujući život u patrijarhalnoj sredini rodnog sela Sesveta, iskazujući veliku ljubav prema svom zavičaju. U svemu o čemu piše osjeća se nostalgija, divljenje i veličanje tog razdoblja slavonske povijesti. Naviru sjećanja na svaki kutak rodnoga kraja, svakog čovjeka i živog bića iz njegova dvorišta. Vrlo vjerodostojno opisuje šumu Vražjak, Megdan, Kutjevo i Pleternicu, članove obitelji, rodbinu, prijatelje i mještane, babu Ivku, poštaricu iz Pleternice… Život je to koji je ostao zapisan u nekim knjigama, zapisima i sjećanjima, a kojeg više nema.  Recenzenti knjige bili su požeški akademici Matko Peić i Dubravko Jelčić, a 2004. godine tiskane su i "Putopisne impresije" nastale kao plod zajedničkog Brankovog putovanja s Matkom Peićem u Španjolsku i Pariz 1973. i 1975. godine, te samostalnog putovanja u Italiju 1974. godine. Matko Peić je o fenomenu Živkovićevog pisanja napisao: "Majstorija je da se tobože kroz dječji nehaj iskaže najintenzivnije prepoznavanje života".


Branko Živković umro je 26. ožujka 1991. u Zagrebu u 66. godini života. Pogreb je obavljen na groblju Mirogoju, u nazočnosti rodbine, brojnih kolega liječnika, književnika, mještana i prijatelja iz Slavonije. Ovaj osebujni, skromni i samozatajni liječnik i književnik iz požeškog kraja ostavio je iza sebe vrijedna stručna, znanstvena i literarna djela te je dao značajan doprinos hrvatskoj medicini i književnosti.



Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.