Rođen na današnji dan Tomo Matić - istaknuti hrvatski književnik, književni povjesničar i filolog

Hrvatski književnik, kulturni povjesničar i filolog Tomo Matić rođen je 12. srpnja 1874. u ondašnjem Brodu na Savi.. Bio je po odgoju i osjećanju Požežanin, a podrijetlom iz stare požeške obitelji. Osnovnu školu završio je u Kutjevu, gimnaziju u Požegi, u Beču studira slavistiku i romanistiku te 1896. godine stječe doktorat filozofije. Od 1904. do propasti Monarhije bio je u Beču redaktor hrvatskog izdanja Liste državnih zakona. Profesorsku službu počeo je u Zemunu, no zbog sukoba s Khuenovim režimom prelazi u Split, gdje je bio gimnazijski profesor, a zatim je u Osijeku ravnatelj klasične gimnazije i tadašnje Trgovačke akademije, odakle 1932. s 58 godina odlazi u mirovinu.

U vremenu od 1932. do 1937. obavlja u Zagrebu dužnost ravnatelja Nadbiskupske klasične gimnazije, bavi se znanstvenim radom, a nekoliko godina poslije postao je predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Bio je prvi birani predsjednik Akademije pod hrvatskim imenom. Ovu dužnost obavlja od 1942. do 1946., a nakon poslijeratne obnove JAZU, smijenjen je i prestaje biti akademikom. Bilo je to u vrijeme kada je Akademiji vraćen naziv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a Tomu Matića više se nije javno spominjalo. Treba napomenuti kako je njegovo ime izbrisano s Akademijinih popisa članova i časnika, a njegova smrt nijednom riječju nije zabilježena u Akademijinu Ljetopisu za godine 1967. i 1968.. Ipak, o zaboravljenom Matiću u povodu stogodišnjice njegova rođenja Matko Peić je napisao u Glasu Slavonije: „Nismo ga se sjetili niti malenim člankom!“, te je s ogorčenjem dodao: „Baš po slavonski i baš znanstveno i baš ljudski!“.
Tomo Matić objavio je više monografija i studija s područja starije hrvatske književnosti u duhu Jagićeve slavističke škole, a posebnu je pozornost pridavao književnosti 18. stoljeća. u Slavoniji (Hrvatski književnici mletačke Dalmacije i život njihova doba, 1925–27; Prosvjetni i književni rad u Slavoniji prije Preporoda, 1945; Slavonsko selo u djelima hrvatskih pisaca potkraj osamnaestoga vijeka, u Radu JAZU, 1962., i dr.). Među najzaslužnijima je za otkrivanje i afirmaciju stare slavonske književnosti. Treba napomenuti da je znatan dio svojih radova posvetio Požegi (Moje uspomene na Vilima Korajca , Moje đačke uspomene iz požeške gimnazije, Narodni život i običaji u požeškoj županiji krajem 18. vijeka i dr.). U Matićevoj knjižici „Moje đačke uspomene iz požeške gimnazije“(1883-1891), nailazimo mnogo više podataka o školi, profesorima i nastavnom programu, nego autorovih sjećanja na vlastite đačke godine.

Osim književnošću i kulturnim životom Slavonije, Tomo Matić bavio se proučavanjem razvoja hrvatskog školstva, kazališta, povijesno-pravnih dokumenata i drugim područjima. Značajni su njegovi prilozi proučavanju hrvatskog jezika, napose leksikografije, a osobito se istaknuo filološko-tekstološkim radom na kritičkim izdanjima tekstova starih hrvatskih pisaca u edicijama „Stari pisci hrvatski“ i „Građa za povijest književnosti hrvatske“, što se svrstava među njegova najvažnija djela. Kao znanstvenik djeluje čak 75 godina, do posljednjeg trenutka svoga života, a za to vrijeme ustrajno, samozatajno i tiho objavljuje oko 150 znanstvenih i stručnih radova trajne vrijednosti u brojnim domaćim i stranim publikacijama, uglavnom u izdanjima JAZU. Stoga je zbog svoga znanstvenog rada izabran za člana ove ustanove. Nedvojbeno i s punim pravom Tomu Matića uvrštavamo među najznačajnije istraživače starije hrvatske književnosti. Tijekom dugo godina plodnoga znanstvenoga rada istaknuto mjesto zauzimaju radovi posvećeni književnoj i kulturnoj povijesti zavičajne Slavonije i njegovog požeškog kraja. Tomo Matić preminuo je 21. prosinca 1968. u Zagrebu u 95. godini života, a pokopan je u obiteljskoj grobnici u Požegi na groblju sv. Ilije.