Požega.eu
Promjena teme
Prijava
Pretraži Požega.eu

RATNA SJEĆANJA: Oca su mi ubili pred mojim očima kad sam imao šest godina

PRIJE 1 TJEDAN
TEKST: Jelenko Topić
FOTO: J.T.

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
Požega.eu | RATNA SJEĆANJA: Oca su mi ubili pred mojim očima kad sam imao šest godina Požega.eu | RATNA SJEĆANJA: Oca su mi ubili pred mojim očima kad sam imao šest godina

PRIJE 1 TJEDAN
TEKST: Jelenko Topić
FOTO: J.T.

Prilagodba teksta ▼
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

Iako je bio šestogodišnji dječak Petar Soldo(86) i tada živio u selu Toranj sjeća se teških dana i događaja u ovom podpapučkom kraju tijekom Drugog svjetskog rata. Posebno su mu u sjećanju ostali tragični događaji vezani uz njegovu sedmeročlanu obitelj porijeklom iz Hercegovine.
-Bio sam sa ocem Ivanom u podrumu kuće na kraju Tornja i on nije znao da su selo opkolili partizani – priča nam na početku tužno Petar čiju je obitelj ubrzo pogodila tragedija. To je dakako u velikoj mjeri utjecalo na njegovo odrastanje i kasnije životne poglede.
-Ja i otac smo izašli iz podruma kada su partizani iz neposredne blizine otvorili vatru iz strojnice, odnosno mitraljeza, on je bježao po čistini dvorišta, no deset hitaca iz tog automatskog oružja ga je pogodilo u gornju desnu stranu tijela, nakon čega je pogođen pao i dosta krvario – prisjeća se nadalje Petar sa suzama u očima. Ubrzo su ga unijeli u kuću gdje je nažalost izdahnuo. Tada su usmrtili i njihovu miljenicu kuju.


No, za Petra, majku Anđu, te četiri brata i dvije sestre teška vremena su bila neminovnost jer su živjeli u bijedi i neimaštini radeći svakakve poslove kao što su služenje pod pojedinih obitelji, čuvanje stoke, cijepanje drva i slično. Tada su imali jednog konja za poslove oranja kojega su razmjenjivali sa susjedima kako bi mogli obaviti sve poslove na njivi. Obitelj se poslije preselila u Bankovce gdje su Soldini čuvali svinje cijelog sela!
U takvim okolnostima život Petra nije mazio, kao dječak služio je po kućama radeći i teške poslove, pošao je 1948. godine u školu u Trenkovo, a zahvaljujući velikoj volji i upornosti završio je zanat za ljevača i nakon toga se zaposlio u požeškoj Ljevaonici.


-Jednog dana 1966. godine su došli neki ljudi u to poduzeće i pitali tko hoće ići raditi u Francusku u tvrtku Citroen, ja sam stao u red i nas 35 su odabrali, ali je samo pet ostalo tamo raditi – nastavlja Petar Soldo, koji je u toj zemlji proveo 36 godina svoga života.
Imao je sreću sa obitelji. Oženio je Olgu Rosipal iz Deževaca, koja je 2017. godine preminula, stekli su dvije kćeri koje žive u Zagrebu i Francuskoj, a Petar svoje umirovljeničke dane provodi u vlastitoj kući koju je sagradio u Novom Selu, prigradskom naselju uz Požegu.
Društven i susretljiv Petar Soldo često dolazi u Požegu nalazeći se sa prijateljima u njima omiljenom kafiću gdje u razgovoru i druženju provode slobodno vrijeme.



Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.