Prva izložba Anđelka Banovića: “Mene fotografiranje opušta, tad sam u svom svijetu i to je ono što me ispunjava”

PLETERNICA – Svojom prvom samostalnom izložbom fotografija predstavio se, u sklopu LIDAS-a, Pleterničanin Anđelko Banović. Ovaj 22-godišnji zaljubljenik u fotografiju prvu je fotku, kaže, snimio prije četiri godine i od tada ih je napravio tisuće.

– Bilo je tu svega, spaljenih fotografija, pretamnih, mutnih i užasnih. Tisuće ih je bačeno, no iskustvo, strpljenje i volja rezultiraju dobrom fotografijom. I ono najvažnije, to jednostavno moraš voljeti. Došla je prva foto oprema, prvi objektivi i prvi novac koji sam zaradio – kaže Anđelko.

Svojevremeno je radio na jednom požeškom portalu, no fotografije koje radi u slobodno vrijeme daleko su, kaže, od onih kakve traže mediji.

– Novinarska fotografija traži da prikažeš događaj, ljude i pofotkaš ono što se od tebe traži. Umjetnička fotografija je nešto sasvim drugo. Fotografiraš ono što ti želiš, tražiš kadrove koji su tebi zanimljivi. Ja sam se u tome našao jer volim krupne kadrove, detalje koje drugi možda i ne primjećuju. Mene fotografiranje opušta, tad sam u svom svijetu i to je ono što me ispunjava – dodaje.

Na izložbi “Tradicija u mom objektivu” Anđelko je prikazao 50-ak fotografija nastalih na različitim manifestacijama u Pleternici. Oni koji bolje poznaju njegov rad kažu da je u tome najbolji, a i sam Anđelko ističe da najviše voli fotografirati ljude.

– Oni su živi, na njima se vide raspoloženja i ono što me posebno privlači jest zabilježiti njihove emocije na licima. Nerijetko fotografiram i prirodu, a posebno me oduševljavaju oblaci. Iako je oprema važna, nije presudna za dobru fotografiju. Najvažnije je imati oko za dobar kadar i naći se na pravom mjestu u pravo vrijeme – smatra ovaj mladi fotograf koji svoju budućnost vidi upravo uz fotografiju.

Iako se, kaže, od toga teško može živjeti, on će svoj put ipak graditi uz ovu vrstu umjetnosti za koju se, dodaje, vezao slučajno, ali ga je okupirala na prvu.

– Nikamo ne idem bez fotoaparata. Uvijek je uz mene cijela putna torba s opremom i to je to. To je ono što volim i što me čini sretnim – kaže na kraju Anđelko.

0 Comment