Prkosili vremenu i uživali u ljepotama Gorskog kotara: “Šibao nas je vjetar, ali i rastjerao oblake” (FOTOGALERIJA)

Autor: D.K.

POŽEGA/GORSKI KOTAR – Istinske zaljubljenike u prirodu malo što može spriječiti da se svaki slobodni trenutak odmetnu dalje od civilizacije. Upravo su tako, unatoč lošoj vremenskoj prognozi, članovi požeškog Sokolovca krenuli u pohod na Bijele stijene. Kraj je to za kojeg mnogi planinari kažu da je među najljepšima u Hrvatskoj.

Cilj je bio popeti se na četiri, od ukupno 12, kontrolnih točaka Hrvatske planinarske obilaznice u području Gorskog kotara: Javorovu kosu (1015 m), Bijele stijene (1335 m), Bjelolasicu – vrh Kula (1534 m) i Samarske stijene (1302 m).
U petak su odradili kratku dionicu do Javorove kose. Uspon je trajao oko sat vremena i bilo je svojevrsno zagrijavanje za naredni dan.

– Iako su za subotu prognozirali kišu, za početak smo odradili zanimljivu turu: Vrata – vrh Bijelih stijena – Rusov jarak – Klanac kostura – Vrata. Poslije Bijelih stijena vraćamo se u dom. Kava i lagani ručak iz ruksaka za umorno tijelo. Odmaramo i čekamo. Tko rano rani, dvije sreće grabi. Kiša se umorila i mi idemo zgrabiti Bjelolasicu. Krenuli smo od kamenoloma kod Vrbovske poljane na vrh Bjelolasice (Kula). Dočekala nas je magla na vrhu po tko zna koji puta. Fotografiranje i spuštanje preko Mihelčićeva skloništa do makadamskog puta i dalje do mjesta polaska. Stižemo do doma u Tuku. Grah je već na stolu. Domaćica rada pripremila nam je kiselog kupusa, tijesta, mladog luka. A povrh toga puni smo zadovoljstva i veselja – prepričava Dražen Jakoubek, planinarski vodič i organizator izleta.

U nedjelju nešto kraća tura, tek toliko da se dodatno napune baterije za novi radni tjedan pred povratak u Požegu.
– Kiša je padala cijelu noć i jutro. Stijene su klizave i odlučili smo se za lakšu varijantu: 13-ti km (Mlečikov lug) – vrh Samarskih stijena – Ratkovo sklonište – 13-ti km. Šibao nas je vjetar, ali i rastjerao oblake. Prekrasan pogled na vrhu Samarskih stijena je prava nagrada za upornost. Čista petica za nas pet – dodaje Jakoubek.

Još jedna planinarska priča je iza požeških planinara. Vrijeme nije obećavalo, u zadnji tren je iz opravdanih razloga odustalo dvoje planinara, no planine su te koje uvijek strpljivo čekaju.

I upravo zato, novi planovi su već tu. Na redu je Dinara, sa svojih 1831 metar, najviša planina u Hrvatskoj. Ekipa se već formira, a odlazak na planinu koja svojom surovom ljepotom ne ostavlja ravnodušnim ni najiskusnije planinare, organizira vodič Mario Jakobović.

Foto: M.J.

Više iz kategorije