POŽEŠKI VINOGARADAR BRANKO SMOLIĆ: Proizvodi vrhunsku graševinu s položaja na 360 metara nadmorske visine

Požežanini Branko Smolić vinogradar je od 2001. godine kada je od Mileta Glavaša kupio vinograd na Sokolovcu. Na to se odlučio nakon ozbiljne povrede na radu i odlaska u invalidsku mirovinu. Nije dvojio jer je već imao iskustva radeći od djetinjstva u vinogradu svog tetka. Odmah je obnovio stare te zasadio nove nasade s oko tisuću čokota graševine i sovinjona. Izgradio je oveću vinogradarsku kuću s podrumom i gospodarskom zgradom u kojoj od prije nekoliko godina i stalno živi. U požeški stan navrati povremeno, najčešće da opere odjeću.

Vinograd je na južnim, strmim obroncima Požeške gore i s oko 360 metara nadmorske visine jedan je od najviših u požeškom vinogorju. Iz njega puca pogled na Požešku dolinu koji rijetko koga ostavlja ravnodušnim. Zbog osunčanosti i posebne kakvoće zemljišta vino je vrhunske kvalitete. Sama obrada iziskuje dosta truda i napora kao u rijetko kojem drugom vinogradu. U pomoć dolaze prijatelji  Elvis Arambašić, Marijan Anić, Željko Merše i Mario Crljenković. Tu su i susjeda Nataša Davidović i Branina sestra Marija Aračić. Sve njih ugosti na vinogradarski blagdan Vincelova.

Obzirom da je zakoračio u osmo desetljeće života Branko sve ozbiljnije razmišlja da dio i to na najstrmijim dijelovima vinograda iskrči lozu. Teško mu se odlučiti na taj korak, ali nažalost, to je neminovnost.

Prošla godina je jedna od najtežih od kako Branko vinogradari. Česte kiše i vlaga pogodovale su bolestima, a pogotovo peronospori koja je znatno umanjila prinose grožđa. Bez obzira na to, ono malo vina što je preostalo više nije “mutno” i već sada prije prvog pretoka nazire se kakve će kvalitete biti. Graševina je vrlo skladna, bogatog okusa s izbalansiranim kiselinama i s vremenom stabilizacije biti će vrhunsko vino.

Branko nije sam, uz njega su mačka Đurđa i mačak Macan, dva psa, jedan je hrvatski ovčar i nekoliko kokoši.Obrađuje i manji vrt tako da u sezoni ima vlastito povrće, a iz voćnjaka ubire voće. Posjećuju ga prijatelji vinari iz Udruge voćara, vinogradara i vinara “Stjepan Koydl” čiji je član, šetači rekreativci i planinari u prolazu prema Vrhovačkom gradu. Ostanu na čašici razgovora pa se nerjetko dogodi da vino u podrumu teško domogne do sljedeće berbe što će biti slučaj i ove godine.